Polja lavande više nisu neobična pojava u Istri: nema ih mnogo, ali nekoliko obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava širom poluotoka već godinama sadi i uzgaja lavandu i njenim prelijepim cvatom oplemenjuje istarski ljetni pejzaž. Obitelj Pekica iz sela Pekici kod Savičente već petnaestak se godina bavi uzgojem lavande, na četiri hektara njezina imanja zasađeno je 36.000 grmova lavandinih sorti budravka i grosso koje se koriste u kozmetičkoj industriji. Od lavande sa svojih polja obitelj Pekica proizvodi eterično ulje i hidrolat, te suvenire punjene sušenim cvijetom lavande, a sušeni cvijet prodaju i drugim proizvođačima i prerađivačima. Jedan od popularnijih suvenira koje je osmislila Aleksandra Pekica je lutkica u narodnoj nošnji punjena lavandom, koju je po svojoj svekrvi nazvala Baba Marija. Ta je lutkica čak postala službeni suvenir općine Svetvinčenat, a pojedini njezini primjerci otputovali su na sve kontinente.
No, uz ovu “kozmetičarsku” lavandu, na jednom manjem dijelu nasada obitelj Pekica uzgaja i jestivu lavanda, koja gastronomskoj ponudi njihova nedavno pokrenutog agroturizma odnosno izletišta daje pečat osobnosti i originalnosti u odnosu na druge istarske agroturizme. Otvaranje agroturizma bila je logična posljedica dosadašnjih zanimljivih aktivnosti koje su na svom imanju za goste organizirali Aleksandra Pekica i njezina obitelj. Prije desetak godina pokrenuli su Festival lavande, kada su gosti mogli prošetati rascvjetanim poljima, čak se okušati i u žetvi lavande, i nakon obilaska se okrijepiti pokojim specijalitetom s jestivom lavandom. Naravno da su se gosti zanimali može li se na imanje doći štogod kušati od jela s lavandom i izvan srpanjskog festivala, a sada, nakon registriranog izletišta odnosno agroturizma – može, naravno ukoliko epidemiološke mjere to dopuštaju.
U poslove oko imanja i agroturizma uključena je cijela obitelj: Aleksandra Pekica i njezin suprug Feručo, njihovi sinovi Emil i Mihael, Aleksandrin kunjado Valerio i njezin brat Klaudio Tomašić. U ugostiteljsku su avanturu s agroturizmom ušli su kao već iskusno i uhodano poljoprivredno gospodarstvo koje raspolaže s ukupno 20 hektara zemlje, iako dobar dio tog zemljišta pokriva krš ili šuma. Aleksandra Pekica je ipak glavna šefica u kuhinji, i glavni kreator mnogih zanimljivih jela koje baš aroma lavande izdvaja od sličnih delicija kojima ćete biti ponuđeni u drugim krajevima Istre.
Tako ćemo već pri samom dolasku na imanje obitelji Pekica biti ponuđeni likerom od lavande koji se priprema tako da se u rakiji komovici macerira suhi cvijet lavande uz dodatak šećera i narezanih cijelih limuna. Tko voli malo oštriju čašicu dobrodošlice može kušati i rakiju od lavande, destilat napravljen od grožđanog dropa u koji je u vrijeme fermentacije dodan suhi cvijet lavande. Za zalogaje dobrodošlice nude se i popularni kolačići od lavande s kokosom, čokoladom i drugim sastojcima, a ti se kolačići mogu i kupiti u obliku suvenir-paketića.
Jestiva lavanda u prahu našla je svoje mjesto i u hladnim predjelima, primjerice njome se posipa skuta poslužena na rokulji i prelivena maslinovim uljem, a najširu i najefektniju primjenu u kuhinji Aleksandre Pekice lavanda ima u toplim jelima i u desertima. Lavandinim prahom tako se uobičajeno obogaćuju pljukanci sa šparugama i pršutom, ravioli s pancetom i skutom, ravioli s kaduljom zaprženom na maslinovom ulju i maslacu i slična jela s tjesteninom u kojima lavanda ne prolazi termičku obradu već se koristi kao posip odnosno začin.
Kada se lavandin prah zajedno s drugim sastojcima kuha ili peče tada njezina aroma dolazi do jačeg izražaja, kao primjerice u krem-juhi od buče, poriluka i lavande. Kod pripreme pulaštra na padelu kokošje se meso narezano na komade dinsta na maslinovom ulju i maslacu uz dodatak samo soli i papra, a na kraju se dodaje i prstohvat lavande u prahu: drugo povrće, koje se uobičajeno koristi kod pripreme mesa na padelu, u ovom jelu naprosto nije potrebno. Lavanda u prahu se može ukuhati i u juneće šugo, koje se u ovom agroturizmu poslužuje s njokima.
Lavanda u prahu može se dodati i u tijesto za palačinke, a upravo s takvim palačinkama Aleksandra Pekica četiri je godine za redom osvajala prvo mjesto na Fešti od kužine u Fažani. Za takve palačinke najbolji je nadjev marmelada od jagoda ili marelica, uz čiji okus lavanda u tijestu najbolje dolazi do izražaja, kaže nam Aleksandra. Kruh s lavandom također je uobičajen na stolu ovog agroturizma, sa sirupom od lavande priprema se bezalkoholni napitak, i tako redom, ova se aromatična biljka doista može pripremati na stotinu načina, ali dva recepta Aleksandre Pekice zaslužuju da im se posveti posebna pažnja.
Evo prvog: ravioli punjeni sirom, s preljevom od pancete, skute i lavande. Tijesto za raviole priprema se uobičajeno od brašna, jaja, soli, ulja i mlake vode, i nakon što odstoji pola sata razvalja se na tanke široke trake. Nadjev se priprema od četiri vrste sira: svježeg kravljeg, mladog kravljeg, polutvrdog miješanog od ovčjeg i kravljeg mlijeka, te zrelog tvrdog kravljeg sira. S ribanim i razmrvljenim sirevima pomiješa se jaje i malo soli, i masa se zatim oblikuje u kuglice jer se tako ravioli lakše nadijevaju i oblikuju. Preljev se priprema tako da se u tavi najprije na maslinovom ulju zaprži panceta, doda joj se razmrvljena skuta i malo kiselog vrhnja, soli i papra, i na kraju lavanda u prahu. Kuhani ravioli se preliju vrućim preljevom i posipaju ribanim sirom, i ovaj praznik aroma spreman je za jelo.
Drugi je recept slatki, i na prvi pogled prilično složen: radi se o štrudelu na način Aleksandrine mame. No, štrudel u ovom kraju nije naziv za štrudlu od lisnatog tijesta, već za kolač koji se drugdje u Istri naziva povetica, putica ili štrukolo. Tijesto treba umijesiti od dva jaja, 250 grama maslaca, malo mlijeka, kvasca, praška za pecivo, soli, korice limuna, svježeg sira (!), oštrog i glatkog brašna. Tijesto treba zatim odstajati sat i pol, a zatim se podijeli na tri dijela i bez da ga se ponovno premijesi lagano se razvalja. Na tijesto dolazi nadjev: najprije sloj marmelade od šljiva i marmelade od dunja s dodatkom oraha, a na to se posipaju sirove ribane jabuke i sirova ribana buča odnosno cuka. Zamotane štruce poslažu se u pleh i zatim temeljito izbuše vilicom, ne samo po površini nego skroz-naskroz, kako bi pri pečenju vlaga nesmetano izlazila i da tijesto ne bi pucalo. Pečeni štrudel posipava se šećerom u prahu aromatiziranim lavandom u prahu, i još jedna fešta bogatih aroma je spremna.
Naravno, na imanju obitelji Pekica ne raste samo lavanda, i iz kuhinje njihova agroturizma ne izlaze samo jela s lavandom. Krumpir, grah, slanutak odnosno slanac, sve sezonsko povrće, pšenica, ječam, zob i djetelina, sve to raste na njihovim njivama. Među gostima vrlo je popularna tovarica Mora, a na imanju uzgajaju još i kokoši, guske, patke i ovce, od kojih osim janjetine dobivaju i sir, za čiju je proizvodnju zadužen Feručo Pekica. “Još nismo pokušali napraviti sir s lavandom, ali i to će doći na red”, najavljuje Aleksandra Pekica.
Od jela bez lavande koje nudi agroturizam Pekica spomenimo njoke na žlicu s pancetom (gusta ali tekuća smjesa brašna, jaja, soli, papra, češnjaka i ribanog sira tanko se zahvaća žlicom i spušta u kipuću vodu); zatim palentu po starinski prepečenu na maslinovom ulju s pomidorićima, rokuljom, divljim radićem te preljevom od pancete i oraha; tu su i razne maneštre, primjerice od trukinje, od slanca ili jota; pečeni pulaštri, njoki sa žgvacetom od kokoše ili peteha, janjetina pečena u fornu ili pod čripnjom, a od slatkog peku se fritule i jedna tradicionalna domaća slastica koja se u ugostiteljstvu jako rijetko nađe: frita na kušinu, drugdje poznata pod nazivom motanice ili pohani kruh.
Od ovolikog mnoštva raznolike poljoprivredne proizvodnje i originalne gastronomske ponude možda nismo ni primijetili da se na ovom imanju ne uzgajaju svinje, i ne proizvodi vino, osim male količine za vlastite potrebe. Zato se, što se tiče suhomesnatih proizvoda, ponuda agroturizma Pekica oslanja na proizvode OPG-a Franjul iz Svetog Petra u Šumi, vino dolazi iz pulske vinarije Benazić, a sirevi, osim vlastitog ovčjeg, od nekoliko obližnjih proizvođača.
Obitelj Pekica odabrala je zanimljivu “noseću temu” za ponudu svog agroturizma, jer lavanda u kuhinji u našim krajevima nije baš uobičajena, ali njezini gastronomski potencijali izvrsno dolaze do izražaja baš u sprezi s tradicijskim jelima. “Još odavno smo htjeli otvoriti agroturizam, ali nismo zbog kompliciranih zakonskih okolnosti i uvjeta. Gosti koji su nam dolazili na Festival lavande i zanimali se za jela s lavandom ohrabrili su nas u toj našoj ideji, i sada smo tu, ljudi dolaze, često smo puni i neprestano smišljamo nove stvari”, kaže nam Aleksandra Pekica, koja je od pokretanja svoga agroturizma redovito sudjelovaje i u županijskim Danima otvorenih vrata agroturizama Istre. Česti gosti ovdje su i turisti koji odsjedaju u mnogobrojnim smještajnim objektima Savičenštine i okolice, a i domaće izuzetno zanima probati tradicionalna jela pripremljena na malo drugačiji način.
Davor ŠIŠOVIĆ
