Minula 2021. godina bila je za istarske pčelare, blago rečeno, katastrofalna. Razlozi su slični onima zbog kojih je lani podbacio i urod maslina i još nekih drugih poljoprivrednih kultura: hladni val početkom travnja i loše vremenske prilike u svibnju utjecali su ponajviše na bagrem, kao glavnu pčelinju pašu u Istri, kasnije paše, primjerice lipa i kesten, podbacile su iz istih razloga, a na većini položaja zakazao je i medun odnosno medljikovac, a i cvjetnog meda gotovo da nije bilo. U normalnim godinama istarski pčelari inače sakupe dvadesetak kilograma pčela po košnici, no iz lanjske sezone prosječni je prinos po košnici jedva dostigao pet kila, a većina pčelara je taj med ostavila u košnicama kako bi se barem pčele spasile.
Procjenjuje se da četiristotinjak istarskih pčelara ukupno raspolaže s oko 13.000 košnica, iz kojih se u normalnim godinama dobije 250-300 tona meda. Rezultat lanjske sezone je svega šezdesetak tona meda, koji je jako brzo rasprodan, i danas na tržištu istarskoga meda skoro uopće nema. Nešto su bolje prošli istarski pčelari koji su svoje košnice vozili na paše izvan Istre, primjerice u Liku, na Grobnik ili u okolicu Karlovca, no ni tamo nije bilo bagrema, tek nešto malo kestena i lipe.
Iako dakle ove godine meda nema, ili ga ima vrlo malo, istarski pčelari ipak nisu odustali od svoje uobičajene godišnje manifestacije, Dana meda u Pazinu, samo što se oni neće održati u svojem uobičajenom terminu u veljači (a dodatna otežavajuća okolnost za taj termin su i epidemiološke okolnosti odnosno korona), već u sklopu novoutemeljenog pazinskog međunarodnog poljoprivrednog sajma Agro Terra Istra, od 22. do 24. travnja. Kako nam prenosi predsjednik pazinske Pčelarske udruge Lipa, Ranko Anđelini, na tom će se sajmu predstaviti nekolicina pčelara koji će tada još uvijek imati meda, ali će se pčelari i ljubitelji meda okupiti i oko niza drugih stručnih i popularizatorskih sadržaja. Tako se na sajmu Agro Terra Istra planira promocija devete generacije polaznika pazinske pčelarske škole, planiran je i niz stručnih predavanja o pčelarstvu, za posjetitelje sajma priredit će se pokazno senzorno ocjenjivanje meda, a i u sajamskoj će se ponudi naći potrepština koje trebaju našim pčelarima. Jedino čega neće biti na ovim 16. pazinskim Danima meda je ocjenjivanje meda i dodjela medalja, iz razloga, kako je već rečeno, što većina pčelara meda (više) nema. Kalendarsko izmještanje Dana meda iz redovnog termina u veljači ove je godine iznimno: sljedeće godine oni bi se trebali vratiti u svoj stari termin i uobičajeni program.
Katastrofalni podbačaj pčelinjih paša u Istri nije samo naštetio istarskim pčelarima i njihovim egzistencijama, već je poremetio i neke tek započete društvene procese vezane uz unapređenje istarskog pčelarstva i popularizaciju istarskog meda, a činjenica je da posljednjih godina domaći istarski med uslijed tih pregnuća postaje sve vidljiviji i sve traženiji. Tako u pitanje dolazi provedba inače prekrasnog i velike hvale vrijednog projekta „Domaće od malih nogu” kojega provodi LAG središnje Istre, kojemu je cilj uvesti u prehranu vrtićke djece što više autohtonih proizvoda iz lokalne proizvodnje, među kojima je i domaći istarski med. U realizaciji tog projekta suradnja istarskih vrtića s istarskim pčelarima je baš lijepo krenula, med se počeo isporučivati istarskim predškolskim ustanovama, ali trenutačno se, zbog nestašice meda, nema što isporučivati i projekt dolazi u probleme.
Također, istarski su pčelari godina s nestrpljenjem očekivali, a lani su napokon dočekali, registraciju nacionalne Zaštićene oznake izvornosti (ZOI) za istarski med. Upravo se iz lanjske paše trebala pakirati prva količina istarskog meda s tom nacionalnom oznakom izvornosti, ali kako se baš u vrijeme roka za prijavu za dobivanje ZOI dogodila smrzavica i postalo izvjesno da bagremove paše neće biti, pčelari koji su bili zainteresirani odustali su od prijave, jer su znali da ne bi imali na što staviti tu oznaku, tako da u teoretskoj prvoj godini primjene ZOI za istarski med ovu oznaku nažalost neće ponijeti baš nijedna teglica.
Lanjska loša, ili kako ističe Ranko Anđelini, baš katastrofalna pčelarska godina u Istri skrenula je pažnju i na globalni problem klimatskih promjena, koji se u istarskom pčelarstvu najočitije osjeća. U posljednjih sedam godina samo se jedna sezona mogla ocijeniti uspješnom za pčelare, a lanjska je bila najlošija. Pčele se klimatskim promjenama teško prilagođavaju, pa im čovjek u tome mora pomoći uvodeći promjene u tehnologiju pčelarenja. „U suradnji sa znanošću morat ćemo nešto promijeniti”, naglašava Anđelini, a razmisliti treba o različitim metodama i inovacijama kojima bi se nastojali popraviti stanje, od promjena u pripremi pčela za prezimljavanje i sigurniji rani razvoj, do sadnje drugih medonosnih biljaka koje bi trebale zamijeniti sve nesigurniji bagrem. K tome, zamijećeno je da bagrem u Istri pomalo nestaje, stara stabla se suše i ova pčelinja paša polako ali sigurno nestaje. Čime ga zamijeniti? „Svakako bi trebalo razmnožavati neku kulturu koja osim za pčele i pčelare ima i neku drugu komercijalnu vrijednost, primjerice pitomi kesten”, razmišlja Anđelini.
I druge pčelinje paše doživjele su kroz minula desetljeća velike promjene, primjerice, u Istri se drastično smanjila površina livada, a one rijetke preostale kose se prije nego što livadne biljke počinju cvasti, što je i razumljivo jer se tako dobiva kvalitetnije krmivo. „Nekad je u Istri bila vrlo razvijena sjemenska proizvodnja, pa je na poljima bilo i dostra kultura koje cvatu tijekom ožujka, što je bilo idealno za razvoj pčela”, prisjeća se Anđelini upozoravajući i na utjecaj što ga na pčelarstvo imaju strukturalne promjene u poljoprivredi. Važna je suradnja između pčelara i poljoprivrednika, i nužna je bolja koordinacija odnosno informiranje o korištenju zaštitnih sredstava u poljoprivredi, kako bi se izbjegli lokalni pomori pčela, što se sporadično u Istri već događalo. U usklađivanju ekološke poljoprivrede i pčelarstva još ima nepoznanica, jer nije dovoljno proučeno kako ekološka zaštitna sredstva djeluju na pčele. To su, eto, neke od tema o kojima valja promisliti i raspraviti dok je vrijeme, prije nego se pojavi neka ozbiljnija ugroza za pčele, a njih u bližem susjedstvu ima napretek.
Loša lanjska pčelarska godina srećom nije posebno pogodila pčelarske resurse u Istri. Podaci s terena se još prikupljaju, no Anđelini procjenjuje da se gubici u pčelinjim zajednicama kreću unutar svjetskog prosjeka od oko 25 posto, a razloga za zabrinutost bilo bi tek kada bi gubici prešli 30 posto. Gubitak prihoda istarskim pčelarima neće biti nadoknađen, no prilično razvijen sustav državnih potpora pčelarstvu može im pomoći da se lakše pripreme za sljedeću sezonu. Ministarstvo poljoprivrede nudi redovite poticaje za lijekove, za prihranu pčela i za nabavu pčelarske opreme, a povremeno se uvode i neki novi, primjerice odnedavno se potpore daju i za nabavu pčelinjih pogača. S druge strane, tržišni interes za domaćim medom raste, a sve se više traže i drugi pčelarski proizvodi, pogotovo matična mliječ, tako da bavljenje pčelarstvom može biti vrlo isplativo kada se uspije preći granica između hobizma i profesionalizma. Loše godine poput lanjske događale su se i događat će se, no to nije razlog za pauzu u aktivnostima koje vode ka boljoj afirmaciji pčelarstva u društvu, a jedna od takvih, koja zaslužuje našu najveću podršku, su i 16. Dani meda u Pazinu, učahureni u predstojeći travanjski sajam Agro Terra Istra.
Davor ŠIŠOVIĆ
