Rakija je dio istarske tradicije, a vrijeme njezine proizvodnje u seoskim domaćinstvima je kasna jesen i početak zime. Ta je navika u Istri zadržana stoljećima, nisu je uspjele zatrti niti zabrane u vrijeme fašizma, a mnogi će vam stariji ljudi ispričati i poneku anegdotu vezanu uz ilegalnu proizvodnju rakije u to vrijeme. Zanimljivo je istaknuti kako se u Istri tradicionalno radila isključivo rakija komovica, dakle rakija od provrelog grožđanog dropa odnosno komine, a takva se rakija konzumira ili čista, ili biva osnovom za pripremanje aromatiziranih rakija i likera (biske, rude, medice, travarice, orahovca itd.), uz kraću ili dužu maceraciju, sa ili bez dodavanja šećera ili meda.
Osnovna oprema za izradu rakije, unatoč industrijskoj serijskoj proizvodnji, zadržala je osnovne oblike sastavnih dijelova, a time i izvorne nazive. No, najprije ćemo reći da se svugdje u Istri ne upotrebljavaju isti nazivi za prozes proizvodnje rakije. Tako se, primjerice, rakija ponegdje DELA (Orič, Pazinski Novaki), KUHA (Marčana, Šišan, Jadreški, Kužinići kod Filipane, Barban, Grandići, Puntera, Medulin, Pula, Škropeti, Motovunski Novaki, Karojba, Lakošeljci, Čipri, Muntrilj, Zlatini, Kaštelir, Škofi kod Oprtlja, Perini, Poreč, Brčići kod Poreča, Markovac, Novigrad, Umag, Valtura, Šaini kod Zabrežani, Antončići kod Žminja, Rovinjsko Selo, Jakačići, Mandalenčići, Tupljak, Sutivanac, Boljun, Cerovlje, Borut, Kršan, Ripenda, Labin, Loborika, Rakalj, Gajana, Čabrunići, Jovići na Proštini, Zajerci kod Draguća, Nugla, Sveti Martin kod Buzeta, Sveti Ivan kod Buzeta, Mošćenice, Turan kod Kastva, Cres, Topolovec SLO), PALI (Paz, Opatija kod Boljuna, Vranja, Sveti Petar u Šumi, Rudani, Jušani kod Cera), PEČE (Funtana, Čepić, Labin, Pazin) ili ŽGE (Lindar, Čepić, Lazarići kod Kršana), a u Rovinju na tamošnjoj inačici istrovenetskog dijalekta za proces proizvodnje rakije kažu BRUXAR, što znači peći ili paliti.
U nekim mjestima nalazimo jedinstveni naziv za cijeli, kompletan uređaj za rakiju, koji se primjerice naziva ALFA (Nugla), LAMBEK (Ripenda, Cres), LAMBICCO (Rovinj), LAMBIK (Ročko Polje, Škropeti, Motovunski Novaki, Muntrilj, Karojba, Heki, Funtana, Perini, Brčići kod Poreča, Markovac, Kaštelir, Novigrad, Umag, Rovinjsko Selo, Škofi kod Oprtlja, Sveti Martin kod Buzeta, Zrenj, Novigrad, Gajana, Čabrunići, Savičenta, Marčana, Kužinići kod Filipane, Pula, Šišan, Rakalj, Labin), LANBIK (Višnjan, Vižinada), KOTA (Barat, Zlatini, Grandići, Puntera, Medulin, Topolovec), KOTAL (Paz, Cerovlje, Borut, Jakačići, Mandalenčići, Šaini kod Zabrežani, Tupljak, Čepić, Sutivanac, Boljun, Čipri, Lakošeljci, Lindar, Pazinski Novaki, Rudani, Pažanići, Antončići kod Žminja, Jušani kod Cera, Medulin, Mošćenice), KOTOL (Kršan, Batlug, Orič, Čepić), KOTU (Sveti Martin kod Buzeta, Koštabona), KUTAV (Zajerci kod Draguća) ili KUTU (Sveti Ivan kod Buzeta).
U drugim se mjestima isti ili sličan naziv upotrebljava samo za onaj dio uređaja u koji se stavlja drop, pa se taj dio tada naziva FURNEL (Lovran), KOTA (Marčana), KOTAL (Zarečje, Kršan, Škropeti, Heki) ili LAMBIK (Valtura).
Ispod tog dijela nalazi se ložište, odnosno FUŽINA (Zarečje) ili FOGOLER (Paz), gdje se po starinski vatra loži drvima, a u novijim uređajima stavlja plinski plamenik. Iznad dijela kotla s dropom stavlja se posebno oblikovani poklopac, KAPUČ (Zarečje, Marčana, Kršan, Loborika, Paz, Heki), KLABUK (Škropeti) odnosno PAKROV (Barat).
Na dno kotla, ispod dropa, “po novom” se stavlja bakreno sito, a ranije su to bile DASKE (Marčana, Loborika), KOLAČ opleten od TRTORA (Barat), KOLAČ od slame (Škropeti), KRUNA odnosno vijenac od loze (Paz), OBRUČ od loze (Heki) ili ŠPAROŽINA (Lovran).
Iz poklopca rakijskog kotla izlazi cijev koja destilat odvodi do kotla s vodom. Između dvaju kotlova cijev je ravna, a kroz kotao s vodom prolazi u mnogo spiralnih zavoja, da bi na dnu kotla s vodom kroz njen desetak centimetara dugačak završetak kapala gotova rakija. U nekim mjestima za cijelu ovu cijev postoji samo jedan naziv, primjerice KANELA (Marčana), ŠERPENTINA (Škropeti) ili TUBA (Barat). Drugdje se posebnim imenom naziva ravni dio cijevi, između dva kotla, i to je najčešće također KANELA (Zarečje, Loborika, Paz, Heki), a posebno se naziva spiralni dio cijevi koji prolazi kroz kotao s vodom: SERPENTINA (Loborika, Paz) ili ŠERPENTINA (Zarečje, Heki). Naposljetku, mala izlazna cjevčica na koju kaplje rakija naziva se BEKUČ (Paz) ili KANELA (Marčana, Heki).
Ostao je još kotao s vodom, kroz kojega prolazi gorespomenuta spiralna cijev, kojeg nazivaju FUŠTO (Zarečje, Škropeti, Barat), KOTA (Valtura), TROMBON (Zarečje) i VODENJAK (Paz).
Da zaokružimo priču o rakiji, spomenimo još da onu prvu, najjaču rakiju koju neki bacaju smatrajući da je otrovna, neki čuvaju za masažu nogu i križa, a neki miješaju s ostalom, zovu RAM (Kršan), ŠPIRIT (Lovran) ili, ne imajući za nju poseban naziv, kažu samo da je jaka KAKO ŠPIRIT (Marčana, Loborika).
Za onu pak zadnju, najslabiju rakiju kažu HLEMA (Valtura, Lovran, Loborika), KLEMA (Kršan), ŽONTA (Zarečje), ŽUNTA (Marčana, Kršan, Škropeti, Paz), ŽUONTA (Heki) i REŽUNTA (Barat).
Oba ova lambika na fotografijama, jedan tradicionalniji a drugi malo moderniji, snimljena su u destileriji Istarska kapljica Gorana Špehara u Kašteliru.
Davor ŠIŠOVIĆ
