Tek za manji broj predmeta iz istarske materijalne tradicijske baštine možemo pronaći odgovarajući naziv na standardnom hrvatskom jeziku, naprosto zato što uporabni predmeti nisu svugdje jednaki, i nisu svugdje isti predmeti prisutni u lokalnoj tradiciji. No neki ipak jesu, poput predmeta o kojemu je ovdje riječ i koji se na standardnom odnosno književnom hrvatskom jeziku zove PRIJEKLAD, i sastavni je dio opreme za ognjište. U Istri ovaj predmet nije poznat baš svugdje, budući da se radi o složenom predmetu ručne kovačke izrade kojeg si nije baš svaka obitelj mogla priuštiti. Vjerojatno baš zbog toga postoje i jednostavnije varijante prijeklada, manje kićene ili ukrašene, s manje dijelova, grublje izrade i skromnijih dimenzija, ali ima ih i vrlo raskošnih, s gotovo filigranski napravljenim detaljima i ornamentima.
Osnovna funkcija prijeklada je da se na njega naslanjaju goruće cjepanice (kalotine) na ognjišću. Njihov nakošeni položaj omogućava da zrak dolazi odozdo i tako pospješuje njihovo gorenje, pa se nove cjepanice mogu jednostavno naslagivati preko onih djelomično izgorenih. Tu funkciju prijeklada osigurava debela željezna prečka kojoj su na krajevima zavarene nožice koje ju drže nekoliko centimetara odignutu od tla. U osnovi, najjednostavniji prijeklad može biti i samo to: željezna prečka (ili šina) s nožicama.
Složenije izvedbe prijeklada imaju s jedne ili s obje strane dodane okomite stupiće na čije vrhove se pričvršćuju metalne košarice i pomične poluge s kukama ili alkama. Poluge s kukama ili alkama služe da se na njih naslanjaju ili o njih vješaju druga pomagala potrebna za održavanje vatre na ognjišću (puhalnica, mulete, popečak i lopatica), a košarice na vrhu okomitih stupića služe za držanje bukalete u kojoj se grije vino za pripremu istarske supe, ili šalice u kojoj preko dana stoji i fermentira kvas za pripremu kruha sljedećeg dana. Ako prijeklad ima dvije košarice, u jednoj se može držati bukaleta s vinom, a u drugoj šalica s kvasom. Prijeklad u raskošnijim izvedbama može imati i minijaturne komoštre za vješanje kotlića, pa čak i stalak za starinsku peglu na žar!
Prijeklad dakle stoji u samom dnu ognjišća, tik uz stražnji zid, i kada na ognjišću gori vatra, zapravo ga se jedva vidi. Ljepota ovog za mnoga negdašnja seoska domaćinstva luksuznog predmeta zapravo najviše dolazi do izražaja kada vatra ne gori, i kada prijeklad zapravo nije u funkciji.
U Istri smo za ovaj zanimljivi predmet dosad sakupili sljedeće nazive: ŠINA (Orbanići), ZAKLAT (Katun Lindarski, južna Žminjština), ZAKLAD (Barat, Draguzeti, Rudani), ZALOH (Ružići, Škopljak, Merleti, Orič), ZALOG (Sutivanac), ZAGLAVNIK (Labin, Grdoselo), VELI TRENOG (Semić), VELO TREPIJE (Krpani), ŽELIZO ZAD VOGNJA (Selina), KAVAL (Livade), KAVEDON (Kaštelir, Zrenj, Rakotule), KAVEDUN (Škropeti), KAVIDUN (Rapavel), a u litaraturi se spominju i nazivi PANJ (Čepičko Polje), KAVALETI (Brdo), PRIKLAD (Krunčići), ŽELIZO (Tinjan), KOBILICA (Laganiši), te COK i PODLOG.
Davor ŠIŠOVIĆ
