Mnogi će vam Istrijani reći da je najslasnije od svih domaćih jela ono pečeno ispod čripnje. I kruh, i meso, i krumpir, pa i plodovi mora vrlo su ukusni kad se na ognjišću ispeku ispod ove obično limene posude, koja se sastoji od posebnog limenog dna s više ili manje plitkim obrubom, i poklopca u obliku širokog i niskog krnjeg stošca.
Na čripnju (koristimo ovaj najčešći naziv, nek se ne naljute korisnici ostalih naziva za ovaj stvarno poseban predmet) i oko nje nasipa se žar i vrući pepeo s ognjišća, no za ovakve specijalitete treba biti strpljiv, jer ispod čripnje jela se peku dugo, od jednog do nekoliko sati. U drugim krajevima, „preko Učke”, čripnju zovu peka ili sač, a u Istri se naziv čripnja pojavljuje u više raznolikih varijanti.
Recimo još da su danas čripnje većinom limene, od štancanog ili ručno savijanog i oblikovanog željeznog lima, rjeđe su od kovanog ili lijevanog željeza, no nekada su u upotrebi bile i zemljane odnosno keramičke, a takve su se proizvodile u Raklju i drugim istarskim lončarskim središtima.
Kad se peklo kruh, tijesto se pod čripnjom često polagalo na gole cigle na ognjišću, naravno pometene i očišćene. Međutim, kad se peklo meso ili nešto drugo što pušta sok, onda pod čripnju dolazi limeno dno s niskim rubom.
Evo i naše zbirke lokalnih istarskih naziva za čripnju odnosno peku:
CREPINJA (Livade), CREPNJA (Skitača, Štrmac, Martinski kod Labina, Labin, Raša, Nedešćina, Šterna), CRIPNJA (Tar, Vabriga, Rovinj, Letaj), ČEREPNJA (Škopljak, Gračišće, Krpani, Heki, Antončići kod Žminja), ČERIPNJA (Rovinjsko Selo, Merleti, Čabrunići, Rakalj, Barban, Sveti Petar u Šumi, Žminj, Poreč, Višnjan, Novigrad), ČIRIPINJA (Žudetići kod Vižinade), ČIRIPNJA (Orič, Sutivanac, Barban, Zatkari kod Pićna, Tupljak), ČREPINJA (Livade), ČREPNJA (Ružići, Zrenj, Paz, Boljun, Šćulci, Trget, Labin, Vranja, Nugla, Čiritež, Sv. Ivan kod Buzeta, Draguć, Roč, Podgaće, Škofi kod Oprtlja), ČRIPNJA (Kaštelir, Funtana, Žbandaj, Orbanići, Barat, Rapavel, Marčana, Rakalj, Krnica, Jovići na Proštini, Škropeti, Ruhci, Tinjan, Kašćerga, Pazinski Novaki, Loborika, Muntić, Medulin, Šumber, Čepić, Jesenovik, Kožljak, Selina, Rajki kod Sv. Lovreča, Rakotule), FOGERA (Brdo), KOTLENICA (Šušnjevica), RAMINA (Zagore Brsečko, Golovik kod Brseča).
Uz čripnju ide i dno odnosno plitka posuda u kojoj se nalaze namirnice koje se peku pod čripnjom, a to dno može biti od istog, ali i od različitog materijala, u uporabi su čak i tvornički izrađene emajlirane okrugle posude plitkog ruba. Takvo dno za pod čripnju naziva se:
BANDINA (Livade), DNO SPOD ČERIPNJE (Sveti Petar u Šumi), GVANTIJERA (Podgaće), LAMARIN (Ružići, Škopljak, Zrenj, Merleti, Sutivanac), LAMIERA (Poreč), LAMIJERA (Kaštelir), LAMERA (Funtana, Žbandaj), LATA (Selina, Novigrad, Barban), PLEH (Orič, Rakotule, Ružići, Ruhci, Tinjan, Muntić), PLJEKA (Barat), POKROV (Škropeti, Rakotule).
U današnje vrijeme rijetko se mogu naći ručno izrađene čripnje. Ipak, čripnje od ručno savijanog lima još uvijek proizvodi obitelj Šolić u selu Škropeti, a donedavno je kovane čripnje proizvodila kovačka obitelj Tominić u Pazinskim Novakima.
Prosječne čripnje obično su promjera 30-40 centimetara, no znade se naći i većih: u jednoj takvoj, promjera 80 centimetara, koju je izradio kovač Radovan Klarić iz Lanišća, Zdenka Jakus i Miho Miličić ispekli su rekordnu istarsku pincu tešku 43 kilograma!
Davor ŠIŠOVIĆ
