Stara poslovica da jabuka ne pada daleko od stabla vrlo se lijepo može primijeniti na slastičarsku karijeru i umijeće Jelene Bratulić, mlade Supetarke, trenutačno studentice računarskih znanosti na zagrebačkom FER-u. Od malih nogu pomagala je baki Mariji (po kojoj je nazvan obiteljski agroturizam Bratulićevih, Botra Marija u Svetom Petru u Šumi) u kuhinji, a kako je njezina teta Vesna Bratulić Meznarić profesionalna slastičarka, i uz nju je učila i usavršavala miksanje, oblikovanje i ukrašavanje kolača. “U našoj familiji svi kuhaju, pa sam se i ja našla u tome. Pomagala sam u raznim kuhinjskim poslovima, ali najviše mi se svidjelo kad se pripremalo nešto slatko, torte, kolači ili sladoledi”, prisjeća se Jelena Bratulić. Svoju prvu slasticu, baš samostalni autorski rad, napravila je kad je bila u četvrtom razredu osnovne škole. “Bio je to tart od čokolade, a napravila sam ga bez ikakvog recepta. Samo sam otvorila frižider, pogledala što imamo, i za čas smislila i zmiksala podlogu i čokoladno punjenje. Ukućani su to moje prvo slastičarsko djelo pohvalili!”, priča Jelena Bratulić.
Jednom svojom kreacijom iznenadila je i ponosnog tatu, Marija Bratulića, koji je pred desetak godina pripremao gourmet-program uz jedno od prvih izdanja sajma “S klobasicom u Europu”. Dok su pravi kuhari smišljali fancy jela s kobasicama, ona je osmislila pralinu, ili po naški čokolatin, koji je u svojoj jezgri imao komadić domaće istarske kobasice iz masti. Kako je ovaj pomalo ekstravagantni čokolatin, koji je odmah oduševio sve koji su ga tada bili kušali, imao oblik srca, nazvali su ga Štrigino srce, a njegova druga verzija nastala je prije dvije godine za sličan gourmet program kojim se supetarski sajam kobasica promovirao u Zagrebu. Umjesto komadića kobasice, nova verzija Štriginog srca koju je Jelena kreirala u suradnji s kuharom Danijelom Doskovićem, u jezgri je imala kremu od domaće kobasice iz masti izblendane zajedno s medom.
Slastičarska umijeća Jelene Bratulić ostala bi poznata tek unutar obitelji ili u krugu prijatelja sa studija u Zagrebu, da ju stariji brat Daniel nije nagovorio da svoje slastice predstavi cijelome svijetu putem instagrama. Tako je prije dvije godine kreirala instagram-profil Gastro_odyssey i na njemu počela objavljivati fotografije i recepte svojih slastica, ali i drugih jela, i tako ušla u još uvijek ne jako brojne redove istarskih mrežnih gastro-influencera. Kako je zbog korona-krize dosta bila kod kuće u Svetom Petru u Šumi, kolačima i instagramu posvetila je malo više vremena nego kad je u Zagrebu, jer je tamo studentske obaveze ipak više okupiraju. Upitana kojom se od svojih slastica najviše ponosi, koja je najpopularnija i koja se najviše svidjela onima koji su ju kušali, Jelena Bratulić se bez dvojbe opredijelila za svoju orijentalnu tortu, pa ćemo recept za njenu pripremu sada detaljnije opisati.
Priprema Jelenine orijentalne torte počinje od biskvita, za koji su nam potrebno tri jaja, tri žlice šećera, prstohvat soli, vrećica vanilin šećera, jedna čajna žličica arome od vanilije, tri žlice brašna, pola praška za pecivo, tri žlice mljevenih pistacija, tri žlice ružine vodice i dvije žlice suncokretovog ulja. Najprije treba umutiti jaja i šećer, sol, vanilin šećer i aromu vanilije, i miksati smjesu sve dok ne izblijedi i postane pjenasta, dobrih desetak minuta. Zatim se dodaje ružina vodica i lagano promiješa, a ako pistacije nisu dovoljno zelene, može se dodati i kap zelene prehrambene boje. U izmiksanu smjesu zatim se dodaje ulje i opet lagano promiješa, zatim prosijano brašno s praškom za pecivo i mljevene pistacije, i lopaticom se lagano umiješa da smjesa postane glatka i dovoljno tekuća da se može uliti u kalup. U pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva biskvit se peče u kalupu dvadeset minuta, a kad je pečen izvadi se iz kalupa, ohladi i zatim vodoravno razreže na tri sloja.
Isti kalup sada nam treba za pripremu podloge, koja se najprije umijesi od 80 grama mljevenih petit keksa, 40 grama mljevenih pistacija, dvije žlice smeđeg šećera i 60 grama rastopljenog maslaca. Kalup obložimo papirom za pečenje, dno posipamo jednom žlicom smeđeg šećera i zatim po razvaljamo odnosno utisnemo smjesu tako da prekriva dno. U pećnici zagrijanoj na 200 stupnjeva podlogu treba peći pet minuta.
Slijedi priprema želea od malina: u zdjelici zakuhamo 250 grama smrznutih ili svježih malina s dvije žlice šećera i naribanom koricom jednog limuna. Kad se maline raspadnu a šećer potpuno rastopi dodajemo dvije žlice gustina otopljene u dvije žlice vode, kuhamo uz miješanje još dvije minute, kratko ohladimo i zatim prelijemo preko podloge u kalupu i ostavimo da se hladi.
Za kremu od 250 grama vrhnja za šlag umiksamo prilično gusti i čvrsti šlag, u koji lagano umiješamo 300 grama milerama, 200 grama rastopljene bijele čokolade i tri žlice ružine vodice. Sada slijedi finalizacija odnosno spajanje svih dijelova ove zanimljive torte: u kalup na ohlađeni žele od maline polažemo sloj kreme pa sloj biskvita prethodno malo namočenog ružinom vodicom razblaženom običnom vodom, i tako redom tri puta odnosno tri sloja. Sada možemo ukloniti kalup te s ostatkom kreme urediti završni premaz po obodu i vrhu torte, i ostaviti tortu da se hladi jedan sat. Za dodatnu dekoraciju izmiksamo preostali šlag, nanesemo tanki sloj po vrhu i uokolo, dekoriramo mljevenim pistacijama, ružinim pupoljcima, oblicima od šlaga ili kako nam je već po volji.
Sve spomenute mjere odnose se na tortu promjera 16 centimetara koja će gotova težiti oko dva kilograma. Jelena Bratulić je prvi put napravila ovakvu tortu, sama smislivši recept, prije dvije godine, i otkako su je ukućani prvi put kušali, orijentalna je torta postala obavezna za svaki rođendan ili bilo koju drugu svečanost u obitelji. “Ovo je torta za sve prigode, lagana je i osvježavajuća, prija i ljeti i zimi, dobra je i za svakodnevne prilike i za vjenčanja, i svima je postala najdraža od svih slastica koje radim”, kaže nam Jelena Bratulić. Svoje ukućane, ali i kolege s fakulteta u Zagrebu, ipak znade iznenaditi brojnim inovacijama i svojim verzijama kako tradicijskih kolača iz raznih drugih zemalja i kultura, tako i trendovskih slastica koje slijede načela zdrave i dijetalne hrane.
Među njezinim instagram-hitovima vizualno se ističe “Kosi toranj od palačinki s jagodama”, složenac od američkih palačinki, nutelle i jagoda koji jako atraktivno izgleda. Njezine verzije klasičnih torti samo izgledaju poput originala, ali su mnogo lakše, s manje masnoća, sočnije, pa čak i obogaćene nekim sastojcima kojih u originalu nema, primjerice sjeckani lješnjaci u kremi ferrero-torte. Njezina varijanta popularnog cheese-cakea je dijetalna, potpuno bez ugljikohidrata, a sastoji se od sloja sira i sloja voćnog želea, s podlogom od keksa, a umjesto šećera kao sladilo je koristila steviu. I s nutellom se pozabavila na sasvim nevjerojatan način: napravila je vegansku nutellu u kojoj je umjesto mlijeka i mlijeka u prahu koristila mlijeko orašastih plodova, lješnjaka i badema, te kokosovo ulje. Pistacije su joj jedna od omiljenih namirnica pa s njima radi i zanimljive male krostate s jagodama, a vrlo su simpatične i njezine čokoladne kuglice na štapiću, tzv. cake-pops. Muffini i cup-cakes su za Jelenu također prilika za isprobavanje raznih okusnih i vizualnih inovacija, a jedan od pravaca njezinih kulinarskih zanimacija seže i prema europskom istoku. Zanimljivo je kako je do toga došlo.
Naime, da bi se malo odmorila od svijeta informatike i robotike, što su teme njezinog studija, Jelena Bratulić uči strane jezike. Već dobro vlada engleskim i talijanskim, pohađa tečaj ruskog, a namjerava upisati i tečaj kineskog. Osim jezika, polaznicima se na tečaju približavaju i razni aspekti kulture čiji jezik uče, pa je tako na tečaju ruskog bilo riječi i o tradicionalnoj ruskoj kuhinji. Znanja o ruskim jelima Jelena Bratulić je iz lingvističke sfere prenosila i u svoju kuhinju, pa je tako naučila pripremati peljmene (ruska inačica tortelina s mesom ili ribom), umak stroganoff, pa čak i boršč, a ukućane je o zadnjem Uskrsu iznenadila tradicionalnim ruskim uskrsnim kolačem koji se zove kulič. “Sličan je panetoneu, u tijesto su mu umiješani komadići suhog i kandiranog voća, pečen se prelijeva šećernom glazurom, a peče se u konzervi od graha, obloženoj papirom za pečenje. Treba ispeći toliko kuliča koliko ima ukućana, tako da svatko dobije svoj”, pripovijeda Jelena Bratulić. Iz istočnoeuropskih kulinarskih tradicija potječe i poljski kolač babka, s isprepletenim slojevima od dizanog tijesta s čokoladom.
Budući da tako zaneseno priča o kolačima, pitam ovu buduću stručnjakinju za robotiku nije li promašila profesiju, nije li možda trebala umjesto informatike ipak izabrati kulinarstvo? Studij gastronomskih znanosti je bio jedan od njezinih izbora, ali se na kraju ipak odlučila za FER, jer voli programiranje, a posebno ju zanima problem autonomne vožnje kojeg u sljedećoj fazi studija namjerava specijalizirati. “Kulinarstvo mi je samo hobi, kome bih se doduše voljela posvetiti malo više”, kaže nam na kraju Jelena Bratulić, kreativna slastičarska influencerica iz Svetog Petra u Šumi.
Davor ŠIŠOVIĆ
