Žminjska Bartulja na glasu je kao najveći samanj i najveća pučka fešta u Istri u ljetnom dijelu godine. Onaj dio koji se odnosi na feštu ovaj put ostavljamo drugim medijima, ali samanj za Bartulju, barem onaj njegov dio koji se tiče poljoprivrede i hrane, je događaj koji bi i sam po sebi bio zanimljiv čak i da ga ne prati programski vrlo bogata fešta s događanjima za sve uzraste.
Na dan Bartulje samanj se proteže od placa pred crkvom u starom dijelu grada gdje su, zajedno s prostorom gradske šterne, smješteni rukotvorci i lokalni OPG-i, pa zatim ulicom od kružnog toka u središtu mjesta pa sve do stočnog sajmišta.
Vreva na sajmu traje od jutra, dolaze ljudi vidjeti čega ima, ponešto i kupiti, svakako ponešto pojesti i popiti, susresti se i podružiti sa znancima, rodbinom i prijateljima, i održati još jednu tradiciju živom. A Bartulja kao velika tradicija u sebi sadrži i nekoliko manjih.
Jedna od tih bartuljskih tradicija je da se na taj dan u Žminj na samanj dolaze kupiti šljive. No, upozorili su me da je tako možda bilo nekad, prije više desetaka godina, kada je klima bila mali drukčija i kada su šljive odnosno kreke već u vrijeme Bartulje bile dovoljno zrele da ih se moglo iskoristiti za pripremu marmelade ili za kuhanje rakije.
Danas više nije tako. Šljiva doduše na Bartulji u ponudi ima, ima ih štoviše više nego svega drugoga voća i povrća zajedno, ali kažu ljudi da u ovo doba one nisu još dovoljno zrele, ni za marmeladu ni za rakiju. Dobre su za jelo, i u tu svrhu ima ih smisla kupiti, ali kvalitetne zalihe za pripremu zimnice teško da će se moći priskrbiti.
Ipak se na Bartulji, koga je to zanimalo pa se išao propitivati kod prodavača, moglo naučiti štošta zanimljivoga o šljivama. Prije svega, da danas više skoro da i nema onih negdašnjih starinskih sorti šljiva, onih najmanje veličine, koje se u narodu zovu kreke. Ima doduše šljiva koje veličinom i oblikom podsjećaju na starinske kreke, ali je to ipak komercijalna sorta koja se zove bistrica.
Istodobno se prodaje i jedna sorta šljiva jednake boje i oblika kao što su bistrice, ali malo većeg formata, otprilike duplo većeg od bistrica. To su šljive sorte stanley, poučavaju me prodavači, i u današnje vrijeme one su standard za marmelade, a upravo ta sorta se najčešće i suši.
Na ovogodišnjoj Bartulji sam na svega jednoj lokaciji naišao na originalne domaće kreke, a na ostalih pet-šest štandova prodavale su se bistrice i stanley šljive. Nisam čuo mišljenja razlikuju li se starinske kreke okusom od bistrica i stanlyjevki, kao što se za sve drugo kaže da je ono starinsko uvijek bolje, ali trebalo bi to empirijski provjeriti.
Kad se već nije moglo naći zrele šljive, na Bartulji sam slučajno naletio na izvrsne sočne zrele breskve, kakvih se ovih dana, začudo, po istarskim tržnicama ne može naći odnosno u prodaji su uglavnom one pretvrde, gumenaste i bezukusne. U ponudi na voćnim štandovima moglo se vidjeti i nešto više jabuka, a vizualno su pogled plijenile lijepe rešte češnjaka, uglavnom onog domaćeg, istarskog crvenog.
Šteta što Bartulju nisu malo bolje iskoristili domaći proizvođači suhomesnatih proizvoda i sira, nisam zapravo vidio nijednog (ili su bili na mjestima na koja nisam gledao) ali je zato na lijepoj poziciji bio proizvođač iz Pule koji nudi slavonske suhomesnate proizvode, od kulena i kulenove seke do slanine, vratine i čvaraka na slavonski način.
Nije bilo teško na Bartulju doći prodavati svoje proizvode ni maslinarima s Poreštine, ni pčelarima s Pazinštine, ni voćarima iz Grimalde, Kaldira ili Čerišnjevice, no ponuda iz Žminja i šire okolice bila je vrlo nevidljiva.
Dugogodišnja je također tradicija da ne na Bartulju u Žminj dolazi i na kapuz s ovcon, međutim ako se samo prolazi sajmom, o toj tradiciji nećete steći nikakve slutnje, jer ako se i nudi (ovaj put nismo provjeravali), kapuz s ovcon može se dobiti samo u nekoj od žminjskih oštarija, i nažalost nije se udomaćio u street-food ponudi poput ćevapčića ili pečenog odojka. A pečenih odojaka je bilo, iako su se pekli malo diskretnije nego prijašnjih godina.
Eto, toliko što se tiče samnja za Bartulju, kažu najvećeg u Istri. Sve ima svoje zašto, pa tako valjda postoje razlozi i zašto na Bartulji nešto vidimo, a nešto drugo ne vidimo, ali svakako bi bilo dobro da smo vidjeli više nego što se moglo vidjeti.
Davor ŠIŠOVIĆ
