Kad konačno prođe ta korona, bit će mnogo zanimljivije vrludati Istrom jer se, tiho i samozatajno, pojavilo mnogo toga novoga čega prije korone nije bilo. Jedna od tih novosti je i mala obiteljska destilerija Frane, na istoimenom OPG-u obitelji Pamić u selu Pamići na Žminjštini. Destileriju Frane vode Duško Pamić i njegova supruga Iva, a ime OPG-a i destilerije naravno da ima svoju priču. Duškov otac i pradjed nose ime Frane i njima u čast je tim imenom brendiran novi obiteljski biznis, no zanimljivo je da otac Frane, koji je prije četrdeset godina zasadio obiteljski vinograd, uopće nije volio kuhati rakiju. “Muka mu je bila delat rakiju, volija je delat samo vino, pogotovo bijelo, pa tako i danas on i brat delaju bijelo a ja crno vino”, uvodi nas Duško Pamić u priču o njegovim rakijama i likerima. Nono je pak volio popiti i do najmlađe je generacije zapamćena jedna njegova uzrečica, naime kad bi ga pitali je li za bićerin, on bi odgovorio: “Ne va uho!”, no uglavnom, otkako je nono prije desetak godina umro, u obitelji je postala velika tlaka raditi rakiju, jer ju je uostalom i malo tko pio. “Bićerin rakije bi se popilo samo kad bi se ubilo prasca”, priča Duško Pamić, i nastavlja kako je prije nekoliko godina, pregledavajući u konobi narasle zalihe rakije iz prijašnjih godina, kušao malo-pomalo i ustvrdio kako im je rakija zapravo jako dobra. Da to ne stoji uzalud, počeo je iskušavati razne recepte i dodavati baznoj rakiji komovici raznolike plodove i sastojke.
Najprije je probao napraviti medicu, budući da mu je brat pčelar i doma imaju meda, i tako je počelo… Kad je među mnogim iskušanim receptima odabrao najbolje, imao je već gotov intelektualni kapital za pokretanje posla. Prvo kuhanje obavljeno pretprošle jeseni, uslijedile su maceracije, prve količine su flaširane… i onda je došla korona. Svoje proizvode je destilerija Frane namjeravala prvi put javno predstaviti na supetarskom sajmu S klobasicom u Europu krajem ožujka, ali ta je manifestacija zbog korone morala biti otkazana. Kad su sredinom ljeta epidemiološke mjere nakratko popustile, rakije i likeri destilerije Frane prvi put su predstavljeni javnosti na nekoliko ljetnih degustacija u vinogradu, koje je priredile i u goste ih pozvala supetarska vinarija In Sylvis. A onda je došao drugi val korone koji još uvijek traje, pa će na goste u svojoj kušaonici u Pamićima i na predstavljanja na mnogim sajmovima na kojima su namjeravali nastupiti, Iva i Duško Pamić morati još malo pričekati. No zato vas mi možemo pripremiti na ono što nude.
Paleta destilerije Frane zasad sadrži pet proizvoda, a među njima nema bazne rakije od droba odnosno komovice, jer Duško Pamić smatra da za nju nema tržišta budući da takvu rakiju proizvode svi drugi proizvođači. No zato je tu pet drugih zanimljivih okusa kojima je baza komovica od dropa od njegova vlastita grožđa, a svih pet rakija i likera imaju zanimljive dijalektalne nazive. Tako je njegova biska nazvana “Minja”, a Duško Pamić za njezinu proizvodnju koristi lišće žute imele ubrano na hrastovima u krugu od najviše jednog kilometra uokolo njegove kuće. Prosušeno lišće biske odnosno imele namače se (macerira) u komovici dva mjeseca u inox bačvi, blago se zaslađuje šećerom, dvaput procjeđuje, taloži i pretače i na kraju joj se alkoholna jakost dodavanjem destilirane vode spušta na 39,5 posto.
“Fioco” je naziv za teranin iz destilerije Frane, s 21 posto alkohola, kome su bazni sastojci vlastito vino teran i vlastita komovica, u što se dodaju još i šećer, rum i plodovi višnje, koji u toj tekućini maceriraju najmanje dva mjeseca. “Šantul” je liker od kadulje i limuna, a radi se tako da se u komovici macerira kora nešpricanih limuna i malo svježih listova kadulje, te minimalna količina šećera. Kadulja u toj mješavini ostaje 5-10 dana a zatim se vadi, dok limun ostaje dulje, a taj je liker koji na kraju ima 38 posto alkohola gotov za mjesec do dva.
Četvrti proizvod je medica nazvana “Šantula”, a riječ je o komovici kojoj je dodano 30 posto livadnog meda. Jaka je 27 posto, a odležava najmanje dva mjeseca, i što dulje stoji to je bolja, kaže Duško. Naposljetku, “Fioca” je liker od malvazije, narančine kore i ružmarina, kojemu je baza također komovica u koju se dodaju rum, malo šećera, naribana korica naranče, svježi nasjeckani ružmarin, i sve to macerira također mjesec do dva. Ovaj je liker Duško Pamić zamislio kao bazu za ljetni osvježavajući koktel, a da bi to postao treba mu dodati malo svježe ocijeđenog soka naranče, nekoliko narezanih kriški naranče, grančicu ružmarina i što više leda.
Zanimljive je da su se Duško i Iva Pamić odlučili svoje rakije i likere pakirati u male formate. Najmanje među njima su bočice od 0,4 decilitra, koje se pakiraju i svih pet zajedno u suvenir-kutiji. “To je naša žminjska bombonijera”, kaže Duško Pamić. Srednji format su bočice od dva decilitra, a najveće će biti bočice od pola litre. Takvi će formati najbolje pogodovati prodaji na kućnom pragu te u suvenirnicama i delikates-shopovima, a nadaju se da će rakije i likeri Frane dobro ići kod turista. “Bolje da kupe ovu našu bombonijeru s rakijama nego belgijske praline u Lidlu”, smatra i nada se Duško.
Paleta proizvoda će se još malo širiti, ali ne previše. Duškova je želja da napravi još jednu dobru travaricu, a kako ima nasad krušaka vilijamovki pokušao bi napraviti i rakiju u kojoj bi se u boci macerirali cijeli plodovi krušaka. Ideja ima još, ali čvrstog je stava da bi koristio samo plodove koji kod nas rastu. Nekad su Istrijani ustajali uz bićerin rakije, a u današnje doba možda bi primjereniji bio bićerin pred spavanje, smatra Duško Pamić, napominjući kako je nekome rakija afrodizijak, nekom drugom služi za smirenje, a nekom trećem će poslužiti i kao piće za meditaciju. Kako god, samo da prođe korona i krene normalna prodaja, a kad se ona ustali, Duško i Iva očekuju da će posjetom njihovoj destileriji i kušaonici u Pamićima njihovi budući gosti i kušači upoznati novu dimenziju priče o originalnim rakijama i likerima žminjskoga kraja.
Davor ŠIŠOVIĆ
