Kada imaš osamdeset krava i telaca, kada svakome od njih znaš ime a još k tome znaš i koje su u rodu jer si im dao imena s istim početnim slovom, onda si stvarno nadaren za stočarstvo i voliš taj posao. Tako su se braća Mikulić iz Boruta, tridesetogodišnji Alen i njegov dvije godine mlađi brat Matija, još od malih nogu naučili baviti kravama, naučili i zavoljeli taj način života, ali, što je najljepše od svega – vizionarski isplanirali kako će u skoroj budućnosti imati najmoderniju farmu mliječnih krava u ovom dijelu Europe.
Posao s kravama započeo je njihov otac Romano Mikulić 1999. godine, koji je mlijeko svojih krava u prvo vrijeme prodavao kasnije nesretno posrnuloj mljekari u Puli, zatim je prešao na riječku mljekaru, a kako se ni ona nije pokazala stabilnim poslovnim partnerom, danas se svih 1.200 litara dnevne proizvodnje mlijeka s farme obitelji Mikulić isporučuje žminjskoj mljekari i sirani Latus. Alen i Matija Mikulić su vođenje obiteljske farme preuzeli u svoje ruke 2018. godine, a s Latusom, na obostrano zadovoljstvo, surađuju već lijepe dvije godine.
Od osamdesetak grla montafonske i hohlstein pasmine pedesetak su produktivne muzne krave a ostatak predstavlja telad, koja kod njih ostaje tek kraće vrijeme dok ne prođe selekciju: ženska telad obnavlja matično muzno stado, dok se muška telad prodaje drugim uzgajivačima za dalji tov. Za telcima u našim krajevima, kažu braća Mikulić, vlada velika potražnja, jer u Istri je sve manje stoke i onima kojima doista treba nije lako naći podmladak iz pouzdanog uzgoja.
Hranu za svoje krave proizvode na deset hektara vlastitog i još 20 hektara unajmljenog zemljišta. Ta im je površina dovoljna za proizvodnju 80 posto hrane potrebne njihovoj stoci: sami proizvode travno-djetelinske smjese i kukuruz za silažu, dok žitarice, i to ječam, pšenicu, kukuruz u zrnu, suncokret i soju, kupuju iz Slavonije. Stoka im je raspoređena u tri objekta ukupne površine oko 800 četvornih metara, ali na različitim lokacijama, što u svakodnevnim poslovima oduzima dosta vremena. Osim štala za krave, na imanju imaju još i sjenike, silose, hangare za mehanizaciju, a od opreme posebno im je važan “mikser” koji melje i miješa sastojke te kravama priprema miješanu gotovu hranu. Mužnju obavljaju “poluautomatski”, odnosno sami moraju kravama postaviti muzilice, a pomuzeno mlijeko odmah se mljekovodima transportira u laktofriz, gdje se za najviše pola sata ohladi na četiri celzijeva stupnja. Cisterna iz mljekare dolazi po mlijeko svaki drugi dan, nema odmora ni nedjeljama ni blagdanima.
U današnje doba doista je rijetko da se mladi ljudi odlučuju da im poljoprivreda bude životni poziv, a pogotovo stočarstvo. Alen i Matija su svakoga dana poslije škole žurili doma pomagati roditeljima oko krava. “Odrasli smo s time, ostalo nam je u krvi, ali vidimo i budućnost u tome, pogotovo zato jer tehnologija napreduje i može uvelike olakšati ovaj posao. S novom tehnologijom proizvodit ćemo više, ali ćemo imati i više slobodnog vremena”, naznačuje Alen Mikulić pravac u kojem usmjeravaju projekt udvostručenja svoga imanja.
Ovako su to oni zamislili. Za cijelo stado izgradit će jedan zajednički objekt, da ne budu više kao dosad u tri odvojene štale. S površinom od oko 2.500 četvornih metara moći će “udomiti” 120 muznih krava i 80 grla podmlatka; dakle proizvodni kapacitet namjeravaju povećati za oko 120 posto. Na toj novoj farmi sve bi funkcije trebale biti automatizirane i robotizirane, poglavito hranidba, mužnja i čišćenje. U sadašnjem sustavu oni trebaju ručno puniti mikser, koji melje i pod njihovim nadzorom razvozi hranu kravama direktno u jasle; u novom sustavu mikser će sam iz skladišta uzimati programirane količine određenih namirnica i miješati ih, sam kružiti po štali i dopunjivati jasle u kojima hrane nedostaje. Novi hranidbeni sustav radit će non-stop, ljudska mu prisutnost neće biti neophodna, a njime će se upravljati preko aplikacije za mobitel. K tome, u pojilicama će se voda automatski svaki dan osvježavati a zimi po potrebi dogrijavati jer za pojenje krava njena temperatura mora biti između 12 i 14 stupnjeva.
Mužnja će po novom projektu biti potpuni robotizirana. Krave će same ulaziti u prostor za mužnju, u koji će biti namamljene žitaricama, ali kako će oko vrata imati identifikacijsku ogrlicu s čipom koji pohranjuje sve potrebne podatke, jednom pomuzena krava neće se moći vratiti prije određenog vremena i prije nego što se propisno nahrani. Ako neka krava pak uopće ne dođe na mužnju, sustav odmah šalje poruku da se stvar dođe provjeriti. I pomuzeno mlijeko će se analitički kontrolirati na licu mjesta instrumentima koji mjere prisutnost mikroorganizama i drugih neželjenih tvari: ako mlijeko nije ispravno, uređaj mu uopće neće dopustiti sprovođenje do laktofriza.
U budućoj velikoj štali muzne krave će se slobodno kretati, neograničene ikakvim oborima, jedino će pomladak biti odvojen, a u prostoru će im na raspolaganju biti hranilice, pojilice, kutak za mužnju i madraci odnosno ležišta. Krave će tako same birati što im u određenom trenutku najviše odgovara, što je preduvjet za najmanji stres i najveću produktivnost.
Za čistoću će se brinuti robotski čistač, po funkciji nalik onim malim kućnim robotskim usisivačima, ali veličine omanjeg automobila. Robotski čistač će se kretati površinama na kojima borave krave i usisavati gnoj a kad se napuni sam će se odlaziti prazniti, jedino će za čišćenje ležišta biti potrebna ljudska radna snaga.
Sva ta vizija braće Mikulić mogla bi koštati između 7 i 10 milijuna kuna, projekti i troškovnici su još malo pa gotovi, no osim natječaja iz Programa ruralnog razvoja odnosno natječaja Europskog fonda za mlade poljoprivrednike, gdje Mikulići namjeravaju kandidirati svoj projekt i dobiti do 70 posto pokrića dozvoljenih troškova dok će 30 posto morati biti vlastiti udio, čeka se i natječaj za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta. Za povećani broj krava njima će naime trebati još dodatnih 50 hektara zemljišta za pripremu hrane, a zemljište također ulazi u projekt i utječe na njegovu konačnu vrijednost. Kada im se odobri europska potpora za projekt nove farme, sve troškove moraju najprije sami financirati, za što računaju na kredit županijskog Fonda za razvoj poljoprivrede, pa bi sredstvima odobrene potpore zapravo vratili taj kredit za predfinanciranje. “Mnogo je tu neizvjesnosti, bez dovoljno zemljišta nećemo moći pripremati hranu za povećani broj krava, dosta se stvari još treba posložiti, ali odluka je pala: idemo u to jer sad je prilika”, odlučan je Alen Mikulić. Kad bi se potrebni natječaji raspisali tijekom 2021. godine, od datuma odobrenja im za izgradnju i opremanje farme i njeno puštanje u rad treba oko godine i pol do dvije.
Osim što će na novoj farmi povećati dnevnu proizvodnju mlijeka s 1.200 na 3.500 litara, Mikulići računaju da će sa svim tim tehnološkim inovacijama, u svijetu inače već poznatim i uspješno primjenjivanim, uštedjeti i jako mnogo radnih sati. Na sadašnjoj farmi inače nemaju vanjskih radnika, sve poslove obavljaju braća Alen i Matija Mikulić i njihovi roditelji Romano i Elvina, a dodatna radna snaga dosad im je trebala samo za sezonske radove u polju, no nakon realizacije projekta računaju da će zaposliti bar dva radnika, i to više za potrebe rada u polju nego rada na farmi. “Novu farmu moći će opsluživati jedan jedini radnik, dva sata ujutro i dva sata popodne, a s viškom vremena, kojemu se nadamo, možda ćemo nadoknaditi što smo propustili kad smo bili mlađi. Farma je način života, kad se jednom naučiš, ne možeš dignuti ruke od toga i ne raditi ništa”, pomalo romantično, ali i s čvrstom odlučnošću gleda Alen Mikulić u blisku budućnost.
Davor ŠIŠOVIĆ
