Žminjski je Uskrs osebujan, obiluje sačuvanim drevnim tradicijama, običajima i okusima koji se u ovom kraju, srcu središnje Istre, posljednjih godina čuvaju, reinterpretiraju i njeguju kroz iznimnu manifestaciju „Istrijanske pinci pod čerepnjon na ugnjišće” obično smještenu na Uličnicu odnosno nedjelju prije Uskrsa, s agroturizmom obitelji Miličić u Paladnjakima kao domaćinom. Epidemiološke okolnosti opet su spriječile da se ova fešta posvećena pincama i drugim uskrsnim običajima i delicijama održi pred publikom, pa su u žminjskoj Turističkoj zajednici smislili njezino COVID izdanje, samo za novinare koji će svijetu prenijeti i pokazati kako Žminjci svoje tradicije čuvaju usprkos i ovakvim nesvakidašnjim okolnostima. U prostorima društvenog doma u selu Mužini je tako do najsitnijih detalja rekonstruiran žminjski uskrsni stol, njegova priprema i finalizacija, uz prateće običaje, a novinarske su se ekipe smjenjivale jedna po jedna, u skladu s epidemiološkim mjerama: tek kad bi jedna završila snimanje, mogla je nastupiti sljedeća. Za sadržaj i izvedbu ovog komornog izdanja manifesatcije Istrijanske pinci pod čerepnjon na ugnjišće pobrinuli su se Sandro Peteh, Mirando Mužina, Kristina Radetić Bertetić, Zdenka Jakus, Sara Mužina i Denis Modrušan, sve je koordinirala Lenka Šajina iz žminjske Turističke zajednice, a u znak podrške tu se našao i žminjski načelnik Željko Plavčić. Što su oni sve pripremili i pokazali?
Kako je pinca, kao tradicijska istarska uskrsna slastica, ovdje istaknuta u prvi plan, prikazan je cijeli proces njezinoga nastanka. Vrijedne su Žminjke pokazale od čega se i kako mijesi tijesto za pincu, naglašavajući kako se ono mora dvaput premijesiti i sveukupno tri puta dizati; pokazano je i kako se pinca peče ispod čerepnje (tako na Žminjštini kažu za čripnju) dobrih sat vremena, a osim uobičajene pince od finoga bijelog brašna pokazane su i na kušanje ponuđene nimalo manje fine pince od drugih sastojaka, primjerice pirovog ili maslinovog brašna. Od istog tijesta kao za pincu pripremaju se i slastice namijenjene darivanju djeci: jajarice odnosno pletenice s umetnutim jajem, i mali tičići od slatkog tijesta s očima od zrna papra.
Pinca je najmarkantnija namirnica koja se na Žminjštini nosi na tradicionalni uskrsni blagoslov hrane i blaguje za uskrsni doručak (ujutro prije odlaska na svečanu uskrsnu misu), ali nju prati i čitav niz drugih autohtonih delicija. Košarica koju Žminjci (ili da ne idemo preširoko: mještani sela Mužini, jer drugdje su običaji možda u nijansama različiti) nose na uskrsni blagoslov osim pince sadrži još i kuhana jaja koja su kokoši snijele na blagdan sv. Josipa i koja su obilježena imenom ovog sveca da se ne bi pomiješala s drugima, zatim mladi luk posebne sorte koji se kao višegodišnja biljka sadi između redova u vinogradu, domaće kobasice i žlomprt koji su se do uskrsnih blagdana čuvali u masti, kuhana špaleta odnosno svinjska plećka, kuhana svinjska poglavuljina (tanka panceta s donje strane svinjskog vrata i glave), pečena janjetina, i naposljetku – sol. Sve se ove namirnice u tradicionalnoj pletenoj košarici nose na blagoslov na polnoćku večer uoči Uskrsa, a kad se na uskrsno jutro ukućani probude i okupe za obiteljskim stolom, svaki od njih po običaju mora pojesti barem po zalogaj od svake blagoslovljene namirnice. K tome se starijim ukućanima za uskrsni doručak poslužuje još i crno vino. Sve mrvice i ostaci od uskrsnog doručka – kojega u Mužinima i drugdje na Žminjštini zovu vazmeno ručienje – moraju se pažljivo pokupiti, jer, kako kažu domaćini, „sve je to blagoslovno i niš se ne hita ća”, i ti se ostaci onda prosipaju na prisad, poseban dio vrta koji služi kao rasadnik, uglavnom za zeleno povrće, kao zaziv dobrog uroda i plodne upravo nastupajuće vegetacijske godine.
Zavirimo malo podrobnije u neke detalje tipičnog žminjskog vazmenog ručienja. Upada u oči pečena janjetina: to je uskrsna gastronomska specifičnost baš Žminjštine i uže okolice, drugdje u Istri najčešće nije običaj za Uskrs peći janjca. Ovdje ga peku pod čerepnjom, rasječenoga na komade, i začinjenoga solju, paprom, na krupno narezanim lukom, ružmarinom i lovorom (kojeg na Žminjštini zovu javor), te svinjskom masti. No, prije pečenja rasječeni janjac se marinira cijelu jednu noć u mješavini bijelog vina, rakije, orahovca, luka, ružmarina i lovora. Na blagoslov se ne nosi sva ispečena količina nego tek nekoliko komada.
Većina žminjskih uskrsnih delicija priprema se u subotu uoči uskrsa: taj dan se kuha svinjska plećka (u komadu, i to puna tri sata), a zajedno s njom kuha se i poglavuljina; u subotu se peku i pince, a taj dan se farbaju i jaja, i to kuhanjem zajedno s ljuskama luka odnosno žbule. No važno je znati: obojana jaja se ne nose na blagoslov, ona služe za darivanje djeci, i za popularnu igru pičenja jaja odnosno gađanja jaja najvećom kovanicom u opticaju. Blagoslivlju se ona jaja s oznakom sv. Josipa, i ona se blaguju za vazmeno ručienje, dok se obojana jaja mogu jesti kroz čitav uskrsni dan, pa i kasnije.
Zanimljivo je da je vazmeno ručienje odnosno uskrsni doručak na Žminjštini obilježeno precizno sačuvanim običajnim pravilima, no svečani uskrsni ručak u ovom je kraju slobodnijeg jelovnika i nije precizno propisan starim običajima. Za Uskrs, kao i za druge veće blagdane i godišnja obiteljska okupljanja, za svečani ručak kojeg obitelj blaguje nakon povratka sa svečane uskrsne mise, na Žminjštini se priprema juhu, fuže ili makarune sa šugom uz kiseli kapuz, i pečenu janjetinu s krumpirom, no nije neobično ako se na stolu nađe i štošta drugo. Nakon ručka odrasli ukućani počastili bi se domaćom istarskom supom, odnosno prepečenim kruhom umočenim u zagrijano crno vino uz dodatak šećera, papra i maslinovog ulja, i blagdanski ugođaj bio bi time upotpunjen.
Davor ŠIŠOVIĆ
