U povijesti čovječanstva najprije je nastalo vino, a tek zatim destilirana alkoholna pića. Vino rade mnogi, destilate ne baš mnogi, a jedan od rijetkih istarskih proizvođača koji su od destilata razvili čak i svojevrsnu umjetnost je Albert Koraca iz sela Motovunski Novaki u općini Karojba. “Destilati su veći izazov od vina, mnogo su zahtjevniji, i ako imaš dobru bazu odnosno dobru komovicu, možeš se vrlo zanimljivo igrati s tim potencijalom. Nije to lako, treba ponekad biti i hrabar, ali krajnji rezultat te nagradi za svu tu muku”, kaže nam Albert Koraca otvarajući riznicu zanimljivih napitaka koje proizvodi u svojoj destileriji u Motovunskim Novakima.
Čak dvadeset etiketa žestokih alkoholnih pića i likera “kuha” se u radionici Alberta Korace, a kad ih se “stavi na kup”, jako je to zanimljiva paleta boja, okusa, mirisa, ali i naziva od kojih svaki ima neko više ili manje otvoreno ili skriveno značenje. Njegov osnovni proizvod, rakija komovica, zove se Vita, nastaje iz dropa malvazije, i osim što je samostalan proizvod, ona služi i kao baza za niz drugih rakijsko-likerskih varijacija. Maceracijom lišća imele u toj baznoj komovici nastaje biska zvana Don; a također i ruta koja se zove U20, prema službenoj oznaci lokomotive koja je vozila nedalekom Parenzanom, kojom se vrlo često u vrijeme prohibicijske talijanske vlasti švercala rakija. Miješanjem komovice i meda nastaje medica nazvana Dor, a travarica odnosno eliksir nastao maceriranjem petnaestak trava u komovici zove se Galiot. Liker od malvazije nosi ime Vinea 1616., prema godini kada su tijekom Uskočkog rata napadnuti Motovunski Novaki; a liker od terana nazvan Rea skače u još dalju povijest, do rimske carice Livie Drusille koja je iz Istre naručivala “vino Pucinum”, što bi imao biti upravo teran. Primjerno, liker od grožđa sorte hrvatica zove se Kraljica Jelena; liker od lješnjaka nosi naziv Quo (naravno, od “Quo vadis?”), dok se liker od borovnice zove OSB, što je znalcima poznata skraćenica od Ordo Sancti Benedictii odnosno od benediktinskog redovničkog reda. 
Priču o lokalnoj biološkoj raznolikosti lijepo zaokružuje liker od masline nazvan Noa, međutim od ove godine paletu proizvoda destilerije Alberta Korace zaokružuje još pet novih proizvoda: liker od bazge La grotta, liker od višnje i malvazije Ros solis, liker od smokve i malvazije Grij, liker od jabuke i malvazije Pyr, te medica s chillijem nazvana Gea. Novi Koracin proizvod je i za naše prilike pomalo neobična žestica nazvana Stara svraka, a riječ je o proizvodu kojeg u različitim zemljama zovu ječmeno vino ili liker od piva, ili opisno najpreciznije pjenušac od piva i vina s dodatkom viskija.
No, ono što je Alberta Koracu u najnovije vrijeme izdiglo u fokus interesa domaćih ugostitelja, i ono zbog čega smo ga i posjetili u ugodnom ambijentu njegove destilerije i kušaonice u Motovunskim Novakima, trolist je žestica iz svjetskog spektra jakih alkoholnih pića, ali s osebujnim istarskim štihom. To su rum Moro, whiskey Juraj Dobrila i gin Sveti Roko. Svaki od njih ima svoju zanimljivu priču, pa predstavimo ih jednog po jednog.
Rum Moro se prvi put pojavio lani, ali da bi se pojavio lani bilo ga je potrebno pripremati šest godina prije. Za ovo piće koje je dugo osmišljavao, Koraca je nabavio melasu od srca šećerne trske direktno s Kube, podvrgnuo ju je fermentaciji a zatim destilirao zajedno s dropom istarske komovice. Rezultat je bio bistri destilat alkoholne jakosti od 65 posto, koji je zatim šest godina čuvan u paljenim hrastovim bačvama kako bi dostigao kategoriju “dark superior rum”, kojom se označavaju rumovi čuvani više od 5 godina u drvu. Koracin rum Moro u bačvu je prvi put pospremljen 2010. godine, a lani je plasiran na tržište i to u specijalizirane barove kao piće za dugo guštanje i uživanje uz zalogaj zreloga sira.
Whiskey Juraj Dobrila je također imao malo dužu pretpovijest, a u javnosti se prvi put pojavio ove godine. Njegova je proizvodnja otpočela od mješavine domaćeg i austrijskog ječma koja je najprije samljevena a zatim otopljena u vodi uz dodatak malo vinskog dropa. Nakon što je fermentacijom ova mješavina dosegla do 4-5 posto alkohola (i zapravo postala – pivo), podvrgnuta je destilaciji čime joj je alkoholna jakost porasla na 60 posto. Zatim je pospremljena u drvenu bačvu u kojoj je odležavala tri i pol godine, i tako postala – whiskey Juraj Dobrila. Ovo izuzetno piće pripada kategoriji single malt whiskeya, pije se malo rashlađen ali bez leda, najbolje ga je zapravo servirati u rashlađenoj čaši, uz njega jako prija grickati sir, pršut, kobasice ili pancetu, a pogodan je i za razne kreativne koktele. Istarski biskup i preporoditelj iz 19. stoljeća Juraj Dobrila zasigurno bi se ponosio ovim plemenitim pićem.
Gin Sveti Roko proizvodi se nešto brže od prethodne dvije žestice, ali je njegova proizvodnja zato znatno kompliciranija. Imenom je posvećen Sv. Roku, zaštitniku od kuge koja je u 17. stoljeću pokosila i Motovunske Novake. Destilati od smrikve odnosno brinja odnosno kleke odnosno borovice se u Istri nisu proizvodili, ali je još u kužna vremena smatrano da se od kuge može zaštititi ako se bodljikave grane ove biljke spaljuju na ognjištu. Koracin gin Sveti Roko pripada kategoriji “London dry”, što znači da je u pitanju stopostotni prirodni destilat bez dodataka, a ima i oznaku “Histria gin” što znači da su sve sirovine iz Istre. A ima ih podosta. Baza za gin je rakija od vina malvazije, dakle rakija vinovica, a ne komovica od dropa. Osnovna količina te bazne rakije dijeli se na tri dijela. U prvom se dijelu maceriraju bobice i lišće odnosno iglice borovice, jedan do tri dana, i zatim se destilacija ponavlja. U drugom se dijelu maceriraju tri slatke biljke – majčina dušica, koromač i matičnjak, pa zatim također slijedi ponovna destilacija. U trećem dijelu bazne rakije maceriraju s tri gorke biljke – list masline, list lovora i korijen perunike, nakon čega se i ova smjesa ponovno destilira. Na kraju se sva tri destilata spajaju i njihova se mješavina ponovno destilira – i konačni rezultat je gin Sveti Roko, koji se zatim šest mjeseci mora stabilizirati u inox bačvi, i zatim se puni u boce sa završnom jakošću od 40 posto alkohola. Ovaj se gin može piti sam, ili kao gin-tonik u pola-pola mješavini, lijepo prija uz sir i suhomesnate proizvode, pogotovo pršut, a ugodno je uz njega grickati i sušene bobice borovice odnosno smrikve.
Ove tri internacionalne žestice s istarskim štihom tek su početak kolekcije koju u duhu stapanja lokalnog i globalnog u svojoj destileriji priprema Albert Koraca. Sljedeći će na red doći vinjak, kao destilat četiri godine odležanog vina od sorte teran. Destilacija je već obavljena, a vinjak od terana je trenutačno na dvogodišnjem odležavanju u barrique bačvama i bit će spreman za kušanje na proljeće sljedeće godine.
To, naravno, nije sve. Budući da su osnovne sirovina za njegove žestice vino, te rakija od vina i rakija od dropa, red je da se i vino kao osnovni proizvod nađe u njegovu asortimanu. Sva su Koracina vina organski proizvedena, a perjanica među njima svakako je misno vino malvazija Santa Marina. Tu je zatim još i malo nježnija malvazija nazvana Malvaticum, teran imena Kum, te kupaža cabernet sauvignona i merlota nazvana Umbra. Za razliku od drugih istarskih vinara koji ju nažalost u zadnje vrijeme iskrčuju, Koraca izuzetnu pažnju posvećuje staroj autohtonoj sorti hrvatica, pa se nada da će kad za 3-4 godine dođe u rod novozasađeni vinograd od sorte hrvatica napraviti i posebno vino.
No, to još uvijek nije sve. OPG Alberta Korace osim spomenutih žestica i vina proizvodi još kozmetičke proizvode na bazi maslinovog ulja, vina i drugoga bilja, kreme od maslinovog ulja i koštica grožđa, preparate za piling, začinske mješavine od morske soli i desetak vrsta začinskog bilja, čisto i aromatizirano maslinovo ulje, marmelade i medove, aromatizirane octeve, emulziju maslinovog ulja i terana, i svašta drugo od plodova novačanske zemlje što se dade preraditi i uliti u bočice i teglice. Za istarske razmjere vrlo originalna ponuda ove destilerije i OPG-a može se i kušati u rustikalno uređenoj kušaonici smještenoj u podnožju sela Motovunski Novaki.
Davor ŠIŠOVIĆ
