Bio je prvi dan listopada 1975. godine kada je u filipinskom glavnog gradu Manili održan znameniti boksački meč “Thrilla in Manila” između tadašnjeg svjetskog prvaka u teškoj kategoriji Muhammada Alija i njegova izazivača Joea Fraziera. Ali je nakon 14 iscrpljujućih rundi odnio pobjedu, što je za ovu našu priču važno utoliko što su mnogo tisuća kilometara daleko televizijski prijenos ovog meča zajedno gledali tadašnji predsjednik Rukometnog kluba Umag Ivan Kovač i tadašnji trener istoga kluba Lino Červar. Fasciniran Alijevom izdržljivošću i energijom, Červar je tada rekao Kovaču: “Saznaj mi što ovaj jede ili pije, to mi treba za ove moje!”. Dvanaest godina bio je Kovač predsjednik umaškog rukometnog kluba, prije nego što se pred petnaestak godina počeo baviti pčelarstvom bavio se dulje vrijeme i ugostiteljstvom, i to Červarovo pitanje nije mu dalo mira sve dok nije istražio i naposljetku doista saznao čime se to Muhammad Ali krijepio tijekom meča u Manili: u pauzama između rundi popio je više od litre meda rastopljenog u vodi s agrumima.
Ivan Kovač sa suprugom Brankom na Poreštini danas vodi OPG na kojemu se osim pčelarstvom bave i ekološkom poljoprivrednom proizvodnjom, a ujedno vode i agroturističko imanje Remedy na kojemu nude obroke temeljene na načelima paleo-prehrane, i čitav niz proizvoda na bazi meda. Među njima je i Kovačeva rekonstrukcija čarobnog napitka koji je Alija odveo do pobjede u Manili: on ga radi tako da zamiješa 90 posto meda, 9,5 posto peluda i 0,5 posto propolisa, čime se dobiva koncentrat od kojeg se napitak priprema tako da se na žličicu tog koncentrata doda limunov sok i voda. Takav se koncentrat pod nazivom Gym & Fit prodaje za kućnu upotrebu odnosno za miješanje napitka kod kuće, no u eksperimentalnoj je fazi gotov napitak od skoro istih sastojaka koji bi se u bočicama plasirao u ugostiteljstvo. Napitak u bočicama nazvan je Aqua de miel, a od onog pripremljenog s koncentratom razlikuje se po tome što je mješavini meda, peluda i propolisa umjesto limunovog soka dodan vitamin C, dok ostatak zapremine bočice od dva decilitra čini voda. Zanimljivo je da je Aqua di miel dio ekološkog projekta smanjenja količine otpada kojeg je pokrenuo Grad Poreč, a Kovač se u njega uključio korištenjem reciklirane ambalaže. Naime, dvodecilitarske bočice voćnih sokova se inače ne recikliraju već se bacaju, pa je Kovač s nekoliko porečkih kafića sklopio dogovor da takve bočice ne bacaju, već spremaju za njega. Te bočice on sterilizira i zatim puni mednim napitkom Aqua di miel, koji stoga kupcima u ruke može doći u više varijanti različitih bočica. Stajanjem se kruti sastojci talože na dnu, pa prije uporabe bočicu treba promućkati, te napitak u čaši izgleda kao bilo koji prosječni narančin đus, amo što je naravno bitno drukčijeg okusa, i jako okrepljujućeg djelovanja.
Aqua di miel je tek prvi u liniji Kovačevih napitaka na bazi meda i drugih pčelinjih proizvoda. Drugi proizvod iz te linije zove se Vin de miel, kojega Kovač zove sirupom od terana i meduna. Nadahnuće za ovaj napitak dobio je iz jednog pokusa sljubljivanja terana i meda na međunarodnom skupu sommeliera u Rovinju. Za miješanje s teranom odabrao je medun odnosno medljikovac jer on za razliku od klasičnog meda ima manji sadržaj šećera i deset puta više minerala, a analize su potvrdile da takva mješavina povoljno djeluje na čišćenje teških metala iz krvi. Teran koji se koristi za tu mješavinu je odležan, s 13 posto alkohola, a iako je omjer dvaju sastojaka Kovačeva tajna, za konačni proizvod se zna da ima samo 1,2 posto alkohola. Proizvodi se tako da se vino lagano zagrijava do najviše 40 stupnjeva pa mu se uz miješanje dodaje medun. “Kad se jednom spoji, više se ne razdvaja, pa ovaj sirup nema taloga”, kaže Ivan Kovač, preporučujući da se Vin de miel uzima na male žličice, baš kao sirup, ili pak u malim bićerinima kao aperitivno vino.
Treći napitak iz Kovačeve „di miel” linije ima maštovitu povijesnu priču: Spirito de miel zapravo je osebujna vrsta medice koju ovaj maštoviti porečki pčelar kani promovirati kao ljubavni napitak starih Mlečana, a ujedno i njihov napitak za dugovječnost. Njegova proizvodnja traje punih šest mjeseci, a počinje zagrijavanjem destilirane vode, u koju se dodaju med, rakija komovica, te u gazu umotano staro pčelinje saće, grožđice, lokalno začinsko bilje, i šćulac odnosno motar, priobalna boljka čije se prehrambene blagodati otkrivaju tek u najnovije vrijeme. Tekućina se povremeno miješa tijekom prva dva mjeseca, i svega dva puta se otače s taloga, a kad se puni, u bočice se dodaje i po grančica motara. Taj osebujni Spirito de miel, ili nešto slično njemu, se doista proizvodio u doba Mlečana, a ovaj današnji ima 25 posto alkohola i Kovač smatra da ga treba posluživati samo u posebnim prilikama, kao aperitiv ili digestiv. Kako zbog korone lani nije bilo događaja na kojima bi se ovi proizvodi promovirali, poput Giostre u Poreču, sva tri proizvoda će, nakon dovršetka testiranja i procesa deklariranja za tržište, tražiti druge putove do svojih kušača.
No, vratimo se malo u prve godine pčelarskoga iskustva Ivana Kovača: kad se prije petnaestak godina počeo baviti pčelarstvom, jako je želio proširiti svoja znanja pa se uključivao u sve programe edukacije koji su tada postojali. Završio je pčelarsku školu u Moravicama, pohađao seminare na međunarodnim konferencijama o pčelinjim proizvodima, bio je jedan od prvih certificiranih senzornih analitičara meda pa danas sudjeluje u ocjenjivanjima meda u zemlji i inozemstvu, i svugdje je upijao nova saznanja i razvijao nove ideje o tome što se sve može učiniti s medom i od meda. “Med je jako zahvalna namirnica za razne proizvode jer on je prirodni konzervans, njemu ne trebaju ni rashladni uređaji ni termička obrada da bi imao dugi rok trajanja, a u svijetu trendovi pokazuju da su takvi izvorno prirodni i termički neobrađeni proizvodi sve traženiji”, kaže Ivan Kovač. Prvi proizvodi koje su on i supruga mu Branka razradili još prije nekih pet godina bili su kremasti medovi, a danas ih proizvode u pet varijanti: s lavandom, ružmarinom, kaduljom, mentom i listom masline. Medu se najprije mehaničkim postupkom odnosno strojnim miješanjem razbijaju kristali pa on postane kremast, a u takvu se kremu zatim umiješa od 1,5 do 3 posto osušenog i u prah samljevenog začinskog bilja.
Svaka od korištenih biljaka ima određeno djelovanje na organizam odnosno zdravlje: ružmarin poboljšava cirkulaciju, koncentraciju i memoriju; cvijet jestive lavande smiruje organizam i posebno ga je dobro uzimati prije spavanja; kadulja povoljno djeluje na dišne organe, grlo i glasnice; menta smiruje želudac i ublažava loš zadah; dok list masline povoljno djeluje na cirkulaciju, srce i krvožilni sustav. “Takva svojstva ovog bilja poznata su od davnina, a ove naše kremaste medove posebno preporučujemo djeci i starijim osobama. Jednu žličicu ovakvog kremastog meda treba držati u ustima dvije do tri minute dok se ne rastopi, i ona je zamjena za jednu šalicu čaja od iste biljke, no može se uzimati i više puta dnevno, uvijek po jednu malu žličicu, kao zdravija zamjena za slatkiše”, preporučuje Ivan Kovač. Osim ovih blagotvornih kremastih medova, sličan njihov proizvod je i med s čokoladom i lješnjacima, koji kod male djece može biti uvod u konzumiranje meda odnosno stvaranje jedne zdrave prehrambene navike.
Ivan Kovač je jedan od rijetkih istarskih pčelara koji svoj med plasira u tzv. nacionalnim mednim staklenkama, ali i kao posebne medne suvenire: ukusno ambalažirane kolekcije od više vrsta meda u manjim teglicama. U jednoj takvoj dizajnerskoj kutiji prodaje zajedno tri 70-gramske teglice svog meda, i to cvjetni, bršljanov i bagremov, uz jednu bočicu napitka “Med i teran” (što je zapravo isto kao i Vin de miel ali u drukčijem dizajnu); druga njegova manja suvenir-kutijica sadrži dvije teglice meda; a treća je nastala u suradnji s dalmatinskim pčelarima i pod nazivom “Medovi hrvatskog Jadrana” nudi šest teglica meda: Kovačev bršljanov i bagremov med iz Poreča, kaduljin i cvjetni med pčelara Žarka Perana iz Grebaštice kod Šibenika, te medove od agruma i vrijeska pčelara Vlahe Komparaka iz Korčule. Ovaj se posljednji porečko-šibensko-korčulanski suvenir trebao prodavati isključivo u zračnim lukama, no korona je i taj projekt usporila pa njegov plasman tek slijedi.
Među drugim mednim proizvodima Ivana i Branke Kovač svakako treba izdvojiti Marinadu: mješavinu meda, maslinovog ulja i devet začinskih biljaka (ružmarin, lavanda, lovor, višebojni papar u zrnu, čili papričica, celer, peršin, origano i bosiljak). Začinsko bilje u ovom proizvodu nije sušeno već se u med miješa svježe, sitno nasjeckano, a ta se medna Marinada može koristiti ili kao dressing za salate, ili kao preljev za već pečeno meso. Smokve u vinu ili zeleni orasi u medu još su neki od proizvoda, zasad u fazi testiranja, koji će upotpuniti ponudu proizvoda od meda OPG-a Ivana i Branke Kovač, ali ni to još nije sve. Kaže Ivan Kovač da će se kad-tad okušati i u proizvodnji gvirca, tradicionalnog napitka koji se poslužuje na sajmovima i svetkovinama u Hrvatskom zagorju, a priprema se od fermentiranog meda i vode; pokušat će napraviti i ocat od meda, a u suradnji s prijateljima vinarima već osmišljava i pjenušac od meda i muškata. Kroz maštu i kreacije Ivana i Branke Kovač med se doista pokazuje kao svestrana namirnica čije mnoge potencijale tek treba iskušati.
Davor ŠIŠOVIĆ
