Domaće starinsko istarsko ognjišće mora, da bi služilo svrsi, imati još podosta „dodatne opreme”, pomagala za održavanje vatre i kuhanje odnosno pripremu hrane. Bez nekih se može, ali bez nekih se nikako ne može, a jedna od tih stvari bez kojih se ne može je debeli lanac na čijim su krajevima dvije okrugle alke za koje su spojene dvije jake metalne kuke. Taj se „komplet” najčešće naziva KOMOŠTRE, uz niz drugih sinonima, a služi za to da se na njega vješaju posude u kojima se nad vatrom kuha, a najčešće su to kotlovi raznih veličina. Komoštre su gornjom kukom zakačene za prečku koja je ili poprijeko uglavljena u dimnjak, ili klin koji je samo zabijen u unutrašnju stijenku dimnjaka pa iz nje viri nekoliko centimetara, dok se za njihovu donju kuku vješa drška kotla ili druge slične posude u kojoj se nad otvorenom vatrom kuha jelo za ljude ili za životinje (uglavnom za svinje). Ovisno o veličini posude u kojoj se kuha, komoštre se mogu po potrebi skraćivati tako da se za kuku uz držalo kotla zakači i neka od unutrašnjih karika njihovog lanca, pa se tako regulira položaj posude nad vatrom. Zanimljivo je da su dijalektalni nazivi za taj „lanac za ognjišće” najčešće u množini, jedino se na Labinštini, i sporadično u još nekim mjestima, koristi oblik u jednini. Komoštre izrađuju kovači, a i u današnje vrijeme ih se može kupiti na istarskim sajmovima: nekome će poslužiti prvotnoj svrsi, netko drugi će ih isticati kao ukras.
Evo dakle naziva za taj lanac s kukama koji pripada osnovnoj opremi istarskog ognjišća: KADENE (Zrenj, Livade, Šćulci, Šterna, Škofi kod Oprtlja, Bazgonija), KADINA (Vejaki kod Višnjana), KADINE (Merleti, Kaštelir, Crklada kod Vižinade, Šurani, Novigrad, Škopljak, Krpani, Paz, Škropeti, Orič, Švići, Šaini kod Zabrežani, Rakotule), KADINI (Semić, Vranja, Antončići kod Žminja), KAMOŠTRE (Barat), KETINE (Podgrad), KOMOŠTRA (Trget, Štrmac, Labin, Ripenda, Mošćenice, Cres), KOMOŠTRE (Rapavel, Srbinjak, Orbanići, Kužinići kod Filipane, Sutivanac, Skitača, Rakalj, Mutvoran, Čabrunići, Roverija, Smoljanci, Loborika, Jovići na Proštini, Barban, Prhati kod Barbana, Medulin, Ližnjan, Marčana, Jadreški, Selina, Barat, Baderna, Antonci kod Poreča, Višnjan, Vrsar, Rovinj, Žbandaj, Fuškulin, Jasenovica kod Fuškulina, Majkusi kod Višnjana, Muntrilj), KUMOŠTRE (Rovinjsko Selo), VERUGE (Gračišće, Kršan), VERUGI (Matiki kod Žminja) i VIRUGE (Kršan).
Komoštre su relativno stabilno zapamćene u memoriji istarskih ljudi, bez obzira imaju li ih kod kuće ili ne, ali prečki u dimnjaku za koju se vješaju komoštre uvelike se izgubio naziv, no ipak evo nekih: CVEK (Zrenj), KLIN (Gračišće, Zrenj, Krpani, Ripenda, Matiki kod Žminja), KLIN ZA KOMOŠTRE (Šegotići), KUHAR (Škopljak), PREČNICA (Paz), ŠINA (Merleti, Skitača, Semić, Škropeti), PRESLICA (Urihi kod Buzeta), VRETENO (Urihi kod Buzeta), VRTENO (Barat), ŽELIZO (Rakalj, Selina, Rakotule), ŽELIZO ZA KOMOŠTRE (Orbanići, Čabrunići, Jovići na Proštini), ŽELEZO U DIMNIKU (Orič).
Evo i nekoliko živopisnih kazivanja o komoštrama sa facebook grupe Istrijanski jazik. Tako Nevija Kožljan, govoreći o govoru sela Kužinići kod Filipane, kaže: „Komoštrè učinjene ud utondastih verug vise na želizu za komoštrè. Komoštre na dnolu imaju viticù (jenu veću okruglu kariku) i ganàč z dugin repon. Š njin se ulovi za komoštrè kako bi se podesila potrebna visina zgor ognja za lavìč i njigovo povrzlò”.
Aldo Ušić pak kaže: „Komoštre su kad kuhaš za blago. Trpije i tronožac je za ljude. Jer ti inače pada sađa u lonac s komoštri. I onda jideš brodet ili šugo sa sađom.”
Klaudio Paljar se prisjetio: „Sad sam se domislija, jeno lito ko študenti smo čekali Novo lito uz ognjište (1973.). Dobili smo par kil sipica. Delali smo hi u laviču na črno. Prontivali smo ih uru i po. Digli smo komoštre visoko, da ne zagore. Ne znan kad san bolje sipe ija”.
Gracijela Peruško iz sela Šegotići na Proštini precizira: „Klin za komoštre na ke će se lavić ili veliki kota` obisit”, a Milka Matika dodaje: „Na komoštre se obisija lonac a na trpije se stavila padela”.
Budući da su našim precima stalno bile pred očima, ali su visile iz mračnog ili zadimljenog dimnjaka pa im se često nije mogao vidjeti gornji kraj, komoštre su pomalo mističan predmet, pa nije čudno da su uz njih vezana i neka pučka vjerovanja odnosno praznovjerja, primjerice, smatralo se da kad bi domaćinstvo nabavilo novu mačku, da ju je najprije trebalo tri puta pronijeti oko komoštri, kako bi prihvatila novi dom.
Zanimljivo je i da se na otoku Krku do danas očuvao običaj komoštranja, kada bi se na Badnjak, kada su kućna ognjišta mirovala, komoštre povlačile po kamenim ulicama i makadamskim putovima, što je imalo i jednu praktičnu svrhu – da se očiste od čađi.
Davor ŠIŠOVIĆ
