Svakog petka desetak domaćina širom općine Kaštelir-Labinci očekuje goste na besplatnim degustacijama jela i pića iz domaće proizvodnje, od vina, sokova, rakija, maslinovog i bučinog ulja, preko tjestenine, suhomesnatih proizvoda, sireva, slastica, pa do craft piva. „Free Friday Tasting” je nazvan taj program, nudi se svakog petka sve do kraja ljeta, a kreirali su ga zajedno Općina Kaštelir-Labinci i njezina Turistička zajednica, te tamošnja poljoprivredna udruga Vitis, u želji da vrlo uznapredovalu ponudu turističkog smještaja u ovoj općini logistički potkrijepe i ponudom vrhunskih domaćih proizvoda. Zašto bi se turisti koji ovdje spavaju opskrbljivali u trgovačkim centrima, ako u susjedstvu imaju proizvođače mnogih finih zalogaja i gutljaja? Mnogi turisti i dolaze kod ovdašnjih proizvođača kušati i kupiti njihove proizvode, no sa sustavnom i sveobuhvatnom ponudom tek se kreće – upravo projektom „Free Friday Tasting”, na koji su minulog petka organizatori poveli i novinare kako bi se i u svijet medija i društvenih mreža pronijela koja riječ i slika o sjajnoj enogastronomskoj ponudi Kaštelirštine.
Sudionici ove novinarske ture kroz dan besplatnog kušanja kaštelirskih delicija imali su sreću doživjeti i dva premijerna predstavljanja novosti u kaštelirskom turističko-ugostiteljskom poduzetništvu. Prva je od te dvije novosti službeno otvorena tek pred koji dan: Natura Camp Karli je obiteljski projekt robinzonskog turizma kojeg su na svom imanju u selu Krančići ostvarili Antonija i Valter Kocijančić. Drvene kućice, malo šatori, jedan glamping šator i kamping parcele mogu primiti pedesetak gostiju; u smještajnom dijelu kampa nema struje ni vode, no gostima su u zasebnim objektima na raspolaganju sanitarije i ljetna kuhinja u kojoj sami mogu pripremati hranu. U selu, nedaleko kampa, obitelj Kocijančić ima vinariju s kušaonicom u kojoj gostima na kušanje nude svoja vina – malvaziju, merlot i cabernet sauvignon, maslinovo ulje i med, a uzvanike otvorenja Free Friday Tastinga počastili su namazima od gljiva, od medvjeđeg luka s orasima i sirom, i finim kolačem s jabukama. Prvi najavljeni gosti iz Belgije stižu već za koji dan.
Okupljanim novinarima i obitelji Kocijančić su se na tom svečanom početku obilaska ponude kaštelirskog ruralnog turizma obratili predsjednik udruge Vitis Marko Bratović, načelnik općine Kaštelir-Labinci Đulijano Petrović, istarski dožupan Tulio Demetlika i predstavnica Turističke zajednice Istarske županije Cristina Vojić Krajcar, ističući značaj ovakve ugostiteljsko-turističke ponude ne samo za lokalnu ekonomiju već i za post-koronski oporavak turizma u kaštelirskom kraju i šire. Osvježavajući gutljaj dobrodošlice dobili smo s fino rashlađenom Ginetom, napitkom od borovice odnosno smričke koju proizvodi Count’s Drinks Marka Bratovića iz Kaštelira, a fino je legao i koktel od spomenute Ginete i teranina.
Put je dalje vodio do OPG-a obitelji Venier u Kašteliru, gdje Lucija Venier i njezina kći Erika već nekoliko godina nude nešto sasvim osebujno: školu kuhanja tradicijskih istarskih jela za turiste. Pri ovom posjetu turisti su bili novinari, koji su, gledajući što ih poučava Lucija Venier, i sami od tijesta pokušali umijesiti žbiriće (to je kaštelirski naziv za tjesteninu koju drugdje u Istri zovu pljukanci ili makaruni). Te iste žbiriće zatim su skuhali i pojeli, uz preljeve koje je gospođa Venier unaprijed pripremila: šugo s mesom, i vegetarijanski umak od tikvica. U kombinaciji s domaćim vinom iz vinograda obitelji Venier, ili pak njihovim izuzetnim i u Istri rijetko viđenim sokom od grožđa, ovo i nije bila obična degustacija, već prava marenda. OPG obitelji Venier vas kroz praktične radionice može poučiti i u pripremi drugih oblika istarske tradicijske tjestenine, ali i u pripremi fritula i drugih slastica.
Program koji je slijedio u nastavku dana bio je doliko sadržajan da su se novinari morali podijeliti u dvije grupe, a našoj je grupi sljedeća postaja bila vinarija obitelji Radoš u selu Tadini. Vinariju danas vodi Dejan Radoš kao četvrta vinarska generacija u obitelji, a vinski posao preuzeo je prije desetak godina od majke Nadije. Sa svojih pet hektara vinograda u kojima rastu malvazija, chardonnay, muškat žuti, teran, cabernet sauvignon, merlot i borgonja, proizvode pet etiketa vina, među kojima je prava atrakcija rose od borgonje, kojega u Istri rade još jedino Damjanić i Poleis i možda još malo tko. Radošev je rose od borgonje izuzetno aromatičan, a kako to grožđe raste na poziciji koja borgonji daje jaku boju, taj je rose napravljen bez ijednog trenutka maceracije, uz trenutačno otakanje. Novinarska degustacija Radoševih vina bila je naravno popraćena i ukusnim domaćim pršutom, suhom vratinom, ombolom i sirom, pa je naša ekspedicija s obnovljenom energijom nastavila put prema Labincima.
Sljedeća je postaja bio OPG obitelji Čehić, rekosmo u Labincima, gdje su nas dočekali Ana Čehić i njezin dečko Domagoj Marić. Na svom OPG-u, koji obuhvaća 3,5 hektara vinograda, maslinika i voćnjaka, te u svojoj vinariji i destileriji, Ana i Domagoj, te Anini roditelji Enio i Dina Čehić, proizvode dvije etikete vina, malvaziju te kupažu merlota i borgonje, više vrsta rakija i likera (šljivovica, komovica, smokva, biska, medica, teranino, rakija s crnim maslinama), lavandu, med, ali i dva proizvoda po kojima je ovaj OPG izniman u odnosu na svoje okruženje, i koji su nam ponuđeni na kušanje kao nešto sasvim različito od ostaloga planiranog za kušanje toga dana: balzamski ocat od malvazije, i pravi domaći gin. Balzamski ocat se ovdje proizvodi od prokuhanog mošta malvazije koji odležava u drvenoj bačvi najmanje godinu dana, no u planu je nabavka cijele baterije drvenih bačava različitih veličina kako bi se ocat mogao proizvoditi po izvornoj talijanskoj recepturi uz mnogo dulje odležavanje. Gin se pak proizvodi od redestilirane komovice, kojoj se u fermentaciji pred drugu destilaciju dodaju bobice borovice (kleke, brinja, smrikve) te anis, klinčići, cimet i limun. Iako je svaki tradicijski proizvod u svakoj obitelji poseban i drugačiji, s balzamskim octom od malvazije i ginom na istarski način ponuda OPG-a Čehić još je posebnija i svakako zaslužuje podrobniji studijski posjet.
Put je zatim vodio na drugi kraj Kaštelirštine, do sela Rogovići, gdje je naša ekspedicija posjetila jedinog istarskog proizvođača bučinog ulja, Irvina Kocijančića i njegovu obitelj. Pred desetak godina tražeći odgovarajuću kulturu za održavanje plodoreda Kocijančići su počeli saditi buče odnosno bundeve čije se gole sjemenke koriste za proizvodnju ulja; prvih par godina prodavali su sjemenke, no zatim su se odlučili proizvoditi i prodavati vlastito bučino ulje. Sjemenke na preradu odvoze izvan Istre, a analize i reakcije potrošača kazuju im da je njihovo istarsko bučino ulje po organoleptičnim osobinama drugačije, ukusnije i aromatičnije, od onog koje se proizvodi u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Kod Kocijančićevih smo kušali i bučine sjemenke i bučino ulje, umačući u njega kruh, ili prelivenog preko svježeg sira, bilo je vrlo ukusno a njegovi su prehrambeni potencijali vrlo veliki, od preljeva za salatu do začina za sladoled i druge slastice. Obišli smo i jednu od njiva na kojoj rastu buče: još su male, tek veličine rukometne lopte, a kako ove godine vegetacija kasni, berba bi trebala uslijediti negdje u rujnu.
U nastavku puta slijedila je još jedna „premijera”: posjet tek otvorenoj craft-pivovari Castellana, koju su gotovo u središtu Kaštelira zasnovali supružnici Tina Kovač i Gabriele de Faveri, a u poslu im pomaže i Tinin brat Mauricio Ventin. Za svoja piva sami uzgajaju dio potrebnog ječma, a mjesečno proizvode oko 2.500 litara piva u četiri etikete: Školar je pivo tipa pale ale i poslužuje se s kriškom naranče; Kaštelirka je white IPA; Bjonda je blond ale pivo dok je Školarka crveno odnosno pivo tipa saison. Svako od tih piva se, s obzirom na svoju aromatiku, slaže s određenom vrstom hrane, pa se u pivnici Castellana, ukusno i vrlo kreativno preuređenom prizemlju stare obiteljske kuće, uz degustaciju piva nude i prateći finger food zalogaji.
Predzadnja postaja ove vrlo sadržajne kaštelirske eno-gastro ture bila je destilerija Istarska kapljica Gorana Špehara u selu Cerjani. Goran Špehar je jedan od rijetkih proizvođača u Istri koji svoje rakije proizvodi kao lozovače, od cijelih bobica grožđa, a ne kao komovice od grožđanoga dropa, što je prevladavajuća istarska tradicija. Destilerija Istarska kapljica diči se s čak 14 etiketa rakija i likera, koji su u zadnjih pet godina osvojili 76 medalja na ocjenjivanjima u zemlji i inozemstvu. Špehar se posebno ponosi s dvije svoje u drvu odležane rakije napravljene u čast njegova djeda i bake: Nona Anamarija je rakija od žutog muškata i muškata otonela odležana tri godine u drvu, dok je Nono Eufemio također tri godine odležana rakija od grožđa malvazije, terana, merlota i cabernet franca. Uz neke svoje klasike, poput medice, biske, sambukine (likera od bazgina cvijeta), Špehar je novinarima predstavio i tri svoje nove etikete, koje tek trebaju izaći na tržište, među kojima su dvije vrste gina, te jubilarna rakija u čast skore desete obljetnice njegove destilerije, a koja bi trebala biti kupaža prvih deset njegovih rakija.
Dok je naša novinarska grupa obilazila sve ovo opisano, druga skupina kolega posjetila je i neka mjesta na kojima mi nismo bili: proizvođače maslinovog ulja Oliveri odnosno obitelj Paulišić u Labincima koja u svojim maslinicima uzgaja čak 44 sorte maslina; zatim vinariju Cossetto u selu Roškići koju osim po njenoj izvrsnoj svježoj ali i odležanu malvaziju vrijedi zapamtiti i po odličnoj crnoj kupaži Mozaik, i po borgonji koju, uz još svega šest istarskih vinarija, proizvodi kao monosortnu etiketu; te OPG Edija Brčića u selu Rogovići gdje se na kušanje nudi domaće vino i maslinovo ulje.
Putovi naše dvije skupine opet su se spojili na samoj završnici ove Free Friday Tasting ture, u kaštelirskom restoranu Žardin, koji svoje ime duguje nazivu za tamošnju parcelu zasađenu voćnjacima, koji potječe iz napoleonskog doba odnosno kratkotrajne francuske okupacije Istre početkom 19. stoljeća. Izgubljenu energiju tamo smo itekako nadoknadili najprije domaćim pršutom, suhim kobasicama i sirom, zatim „kolekcijom” od tri vrste domaće pašte (fuži s tartufima, njoki sa šugom od boškarina te žbirići s gljivama), i naposljetku vrlo ukusnom krostatom s kremom od limuna. Ovaj nevjerojatno sadržajan dan, prebogat dojmovima, trebalo je tada u miru raspraviti, a novinarske reportaže o ovoj iznimnoj ekspediciji već preplavljuju medije i društvene mreže. Kaštelirski program Free Friday Tasting svakako je vrijedan preporuke, a budući da će se održavati svakog petka do kraja ljeta može ga se „potrošiti” i u nekoliko puta, svaki put s drugim postajama. Degustacije su kod svih nabrojanih domaćina u te petke besplatne, dok se u restoranu Žardin nudi prigodni meni po promotivnoj cijeni. Sve informacije, uključujući i podatke o ponudi i radnom vremenu pojedinih domaćina, mogu se pronaći na internetskim stranicama i društvenim mrežama projekta Free Friday Tasting i stranicama projekta suradnje kaštelirskih proizvođača Together In. Sretan put u Kaštelir i dobar tek!
Davor ŠIŠOVIĆ
