Osnovnu opremu za održavanje vatre na tradicijskom istarskom ognjišću čine: šuplja cijev kroz koju se puhanjem potiče vatra, na donjem kraju obično ima rogove, katkad u raskošnoj a katkad u skromnijoj izvedbi, i najčešće se naziva PUHALICA (na fotografiji označene brojem 1); zatim velike pincete od plosnatog željeza s povijenim krajevima, koje služe za hvatanje i premještanje žara i manjih cjepanica, i najčešće se nazivaju MULETE (broj 2 na fotografiji); potom tu je i žarač, željezna šipka najčešće okruglog profila koja služi za razgrtanje žara ili cjepanica, kraj koji se hvata povijen je u okruglu ručku a kraj koji dolazi u vatru povijen je u ravan, oko 5 cm dugačak rep, i najčešće se naziva POPEČAK (broj 3); i naposljetku, tu je još lopatica za prijenos žara ili pepela, kojoj je najčešći naziv PALETA (broj 4).
Uz ova četiri metalna predmeta ponegdje je sastavni dio „paketa” opreme za održavanje vatre i mala METLICA, koja služi za metenje odnosno čišćenje podloge ognjišća kako bi se na čistu ravnu površinu mogla položiti podloga odnosno DNO od ČRIPNJE, ili kako bi se direktno na podlogu mogao položiti kruh koji se također peče pod čripnjom.
Ove su predmete uglavnom izrađivali kovači, osim PUHALICE za koju bi se najčešće uzimala neka tvornički napravljena metalna cijev kojoj bi se na donji kraj zavarile male rašlje odnosno rogovi. Kao i kod drugih predmeta koji su se koristili na tradicijskom istarskom ognjišću, u siromašnijim obiteljima oni su bili jednostavnije izvedbe i oblika, dok su si imućniji mogli priuštiti kovački ukrašene alate koji su osim funkcionalnosti morali i lijepo izgledati.
Ovi alati za održavanje vatre držali su se na ognjišću obješeni ili naslonjeni na kuke na prečkama KAVIDUNA, ponekad su imali i zasebni vlastiti stalak, a nekad ih se jednostavno naslonilo u kut ili na stijenku ognjišća, naravno malo dalje od vatre kako se ne bi previše zagrijali. Osim što se njima razgrtala ili raspirivala vatra na ognjišću ili se izvlačio žar kad se pripremalo pečenje hrane na gradelama ili ispod čripnje, neki su od ovih predmeta imali i dodatnu funkciju, najčešće mulete, koje su se polagale na žar s nožicama prema dolje, pa se na njima mogla prepeći koja feta kruha za istarsku supu, ili koja feta ombola za brzu marendu.
Evo popisa dosad sakupljenih naziva za ove predmete, prema brojevima kojima su ti predmeti označeni na fotografijama:
1. FOLO (Kaštelir, Brkač, Šterna, Livade), PEHALICA (Zrenj), PUHALICA (Orbanići, Čabrunići, Barat, Rapavel, Cerion, Skitača, Cerovlje, Škopljak, Šćulci, Nugla, Rakalj, Rakotule), PUHALNICA (Ružići, Merleti, Krpani, Škropeti, Orič, Vranja), PUHERA (Barban, Cere).
2. KLEŠĆA (Vranja), MOLETI (Ružići), MOLETE (Zrenj, Šišan), MULETE (Kaštelir, Cerion, Orbanići, Čabrunići, Merleti, Barat, Rapavel, Rovinjsko Selo, Loborika, Rakalj, Barban, Cere, Orič, Nugla, Rakotule, Cerovlje), MULETI (Semić, Skitača, Škopljak, Trget), MULETICA (Labin).
3. MULETIN (Zrenj), MULETNICA (Kaštelir), POPECAK (Skitača, Barbići, Labin), POPEČAK (Semić, Cerovlje, Orbanići, Barban, Cere, Livade, Barat, Čabrunići, Škopljak, Trget, Selina, Vranja), PUPEČAK (Cerion, Nugla), RAMPIN (Šterna), ŽARAČ (Čabrunići).
4. LOPATICA (Cerion, Cerovlje, Cere), PALETA (Kaštelir, Ružići, Merleti, Zrenj, Kujići, Barban, Rovinjsko Selo, Škropeti, Nugla, Rakalj, Barbići), PALETICA (Labin), ŠKAVACERA (Orbanići, Draguzeti), ŠKOVACELA (Šterna), ŠKOVACERA (Loborika, Čabrunići).
Dodajmo tome još da se u davnini ponegdje upotrebljavao i drveni popečak, koji se, kako je zabilježio etnolog Josip Milićević, nazivao CINCIFAK.
Davor ŠIŠOVIĆ
