KULTURA STOLA U ISTRI: ENOGASTRONOMIJA, TRADICIJA I INOVACIJA

Ognjišće – duša istarske hiže

Ognjišće je zaista duša tradicijske istarske kuće ili hiže. To je mjesto čija uloga u životu seoske obitelji nije bila samo u pripravljanju hrane, već se oko njega nekad obitelj okupljala, vodili su se razgovori, pričale priče i predaje, primali gosti. Naravno, to je bivalo u vrijeme kada nije bilo civilizacijskih novotarija, kao što je primjerice televizija, koje su, po mišljenju mnogih, otuđile ljude i uvelike potisnule nekadašnje običaje. I štednjaci odnosno špaheri potisnuli su stara ognjišća, iako su se ponegdje ona održala do dan-danas, a hvale je vrijedno da u najnovije vrijeme, kada se grade nove i veće kuće, unatoč modernim kuhinjama i savršenijim načinima grijanja, ognjišće često nalazi svoj kutak i u novogradnjama. Razlog tomu je nostalgija, želja da se obnovi ili mlađima dočara negdašnji obiteljski ugođaj, a također i želja da se na ognjišću ponekad nešto onako po starinski “okrene”, pa u tu svrhu, ako već nemaju ognjišće u stambenom dijelu kuće, mnogi ovaj dašak starine uređuju u konobi ili lišijeri. Također, ognjišća u današnjici opstaju i zahvaljujući ugostiteljstvu, jer su istarske konobe i agroturizmi nezamislivi bez starinskog ognjišća, na kojima se čak i pred gostima priprema hrana.

Izvorni oblik istarskog ognjišća je četvrtasti, i ono je obično bilo priljubljeno uz jedan zid prostorije, uglavnom kuhinje, koja je nekoć služila i kao kuhinja i kao blagovaonica i kao dnevni boravak. Tri strane ognjišća bile su slobodne, da bi se oko njih mogle postaviti klupe na kojima su ljudi sjedili, grijali se, međusobno se družili, razgovarali, dodavali su bukaletu s vinom ili istarskom supom, ili, kad ne bi bilo društva, obavljali neke ručne poslove, od rukotvorstva do pletenja. U novije vrijeme se radi praktičnosti, higijene, ali i reduciranja njihovih funkcija, ognjišća počelo graditi u raznim netradicionalnim oblicima, više u obliku kamina, ozidana s tri strane i samo s prednom stranom slobodnom i pristupačnom: takvi kamini danas služe obično samo za pripremu hrane i za grijanje.

U tradicionalnoj seoskoj kući uz ognjišće se koristilo mnoštvo opreme za održavanje vatre i za pripremu hrane, a i sam „kompleks” ognjišća ima više bitnih i nezaobilaznih dijelova. Tako na ognjišću nalazimo i mnoštvo zanimljivih pojmova, jezičnih i dijalektalnih varijanti koje se s kraja na kraj Istre više ili razlikuju, u skladu s osobinama lokalnih govora. Sve ćemo to proći u ovom besidarniku posvećenom istarskom ognjišću, a počet ćemo od samog pojma ognjišća, mjesta na kojem se unutar kuće loži vatra radi pripreme hrane i grijanja.

Evo naziva za ognjišće koji se koriste u Istri, poredanih abecednim redom, a u zagradama su navedena mjesta gdje se ti nazivi koriste. Imate li dopunu, svakako nam javite!

FOGOLER (Vrsar, Brtonigla, Buje, Livade, Šterna, Draguć, Kalavojna, Šišan, Galižana), FUGALER (Tar), GNJIŠĆE (Kringa), GNJIŠTE (Rovinjsko Selo, Kujići, Poreč, Funtana, Barat, Baderna, Montižana, Selina, Zoričići kod Višnjana, Korenići, Smoljanci, Kranjčići kod Savičente, Roverija, Režanci, Orbanići, Filipana, Muntrilj, Srbinjak, Kringa, Selina, Žbandaj), GUNJIŠĆE (Sv. Peter kod Pirana), OGNJIŠĆE (Rakalj, Kaštelir, Diklići kod Višnjana, Merleti, Zrenj, Krpani, Livade, Škopljak, Škropeti, Čepić, Letaj, Brdo/Zankovci, Trget, Ripenda, Kršan, Šumber, Labin, Raša, Plomin, Orič, Ružići, Barban, Rudani, Sutivanac, Rakotule, Motovunski Novaki, Zamaski Dol, Vranja, Podgaće), OGNJIŠTE (Rakalj, Vrsar, Nova Vas Porečka, Veleniki, Kaštelir, Savičenta, Medulin, Jadreški, Ližnjan, Valtura, Marčana, Čepić), UGNJIŠČE (Hrboki), UGNJIŠĆE (Žminj, Cere, Beram, Pilati kod Pazina, Pazinski Novaki, Cerovlje, Gologorica, Paz, Borut, Semić, Ročko Polje, Abrami kod Oprtlja, Barban, Puntera, Skitača, Koromačno, Trget, Labin, Kršan), UGNJIŠĆI (Buzet, Hum, Sv. Ivan kod Buzeta, Marčenegla, Čiritež, Zajerce kod Draguća) i UGNJIŠTE (Rapavel, Kršanci kod Žminja, Kavran, Mali Vareški).

U južnoj i istočnoj Istri bilo je i kuća u kojima ognjišće nije bilo prislonjeno uza zid već je stajalo na sredini kuhinje, pristupačno sa svih strana. Takvo se ognjišće zvalo TORNICA (Zagorje Plominsko).

Nazive za zasebne dijelove ognjišća i za opremu koja se na ognjišću koristi obrađujemo u zasebnim objavama. Ova objava nosi redni broj 1, a ostale slijede od broja 2 nadalje:

2. Gornji dio ognjišća, drveni opšav najčešće zvan NAPA, i obavezna ukrasna zavjesica.
3. Lanac za vješanje kotla i klin u dimnjaku za koji se taj lanac zakačio.
4. Podloga odnosno ložište ognjišća i metalni graničnik pepela i žara
5. Stalak za cjepanice s držačima za bukaletu i opremu za održavanje vatre
6. Oprema za održavanje vatre

Davor ŠIŠOVIĆ